Vilenjakovi snovi

V
Nismo se razboljeli zato što su nam prošle ljubavi ostavile klice neželjene nam boli. Bolesni smo jer u nama je ta bol i umor od nebrojenih tuđih zlatnih dana. Zato, kada dođe onaj sat što nas zajedno sa iluzijama života diže iz klonula tijela, kada stigne taj tren što zabruji kao crna sekunda: shvatit ćeš što je lijek za nas dvoje. Pružit ćeš slabu ruku da ga dohvatiš, ali bočica sa gorkom tečnošću na kojoj piše tebi nerazumljiva riječ: Istina – skliznut će ti iz ruke i u našem zadnjem pogledu, kao i jučer, kao i svagda, ostat će samo hladna, neostvarena želja, koja se zove – više od ljubavi.

Vili, samo ne-ljubav ostavlja boli.

Lijepe riječi, vidim da razumiješ život, da razumiješ bol koju nam donosi kad se ogolimo od svega i stanemo pred lice ljubavi, ali šta ako nas ta ljubav počne razdirati i mi svakog dana sve manje volimo i sve više sumljamo...