Vilenjakovi snovi

IV
Sjećaš li se, nevidljiva Istino moja one željene strepnje koja do jučer bijaše za nas cijeli smisao u besmislu postojanja? Imaš li na svojim grudima bar tračak topline od onih jastuka u postelji koju si grlila umjesto mene? Tražiš li onu noć kada si otkrila da si postala žena, da si se rodila kao zvijezda koju sam davno opjevao prije nego što ću sresti tvoj neugasivi sjaj? Ti znaš svaki moj pogled kako tinja čak i kada zažmirim i sigurna si da on tada najbrže izgara zbog tebe. Ali sve je uzalud, jer ne znam da li ću ikada dovoljno zagrijati tvoju svilenkastu kožu tamo gdje munja duše sijeva na tvoje tijelo. Ne mogu zagrijati tvoju somotnu put tamo gdje nestaje bliskost, a počinju daljine, ne mogu jer ti želiš te daljine u kojima mene nema.