Vilenjakovi snovi

III
 
U rascjepu žednih misli ispit ću svoju krv koja već dugo divlja u meni. Puste noći okopniše mi čula, a zov prošlih svježina zore zaboraviše u izvorskom podneblju tvoje šutnje. Htio bih da nepovratno sagorim u jednom jedinom kriku tvoga imena, da me čuju svi vjetrovi kosmosa koje ću svojim urlikom roditi. Jedna samoća je više nego suvišna za tri hiljade godina moga života. A ja ih imam više od jedne. Imam ih mnogo, do tvoga neba, do srca tvoje zemlje. Samoća će jednom i Sunce ugasiti. A ja znam; opet će nevine optužiti za to... a i mene s njima.

nema te samoće koja jednoga dana ne bude nahranjena:)

...ispit ću svoju krv koja već dugo divlja u meni?