Zašto griješim...
Bila je jednom tako jedna dobra duša, jedna osoba koja me je znala zaštiti kad treba, razumiti kad treba, a opet kada je došlo neko doba i kad je dobila nekakve drugačije uloge u svom privatnom
životu, postala je drugačija, možda pomalo ohola, ali ipak nikad toliko,da bi mene povrijedila...
Samo ja sam ta, koja uvijek smatra da treba reći sve što misli, i da će to proći dobro, ali nije, danas, nemam više tu osobu koja me štitila, mislim pomalo i da me je zamrzila zbog onog što sam rekla, što nisam skrivala da mislim...A opet kad razmislim o tome, ništa ne bi mogla promijeniti, i dalje ću misliti, i govoriti otvoreno što mislim,i vjerovatno zato ostajati bez onih koji su mi bili skloni, griješim li.....????
24.10.2006. u 22:31 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
NA TVOJOJ SAM STRANI I IDE MI NA ZIVCE KAD NEKO NE MOZE PODNIJETI KRITIKU, CUJ AK NESTO NE STOJI, FAKAT NE STOJI
HEHE
Autor: neozbiljna-st | 24.10.2006. u 22:38 | opcije
Zsa_zsa, ima raznih načina da se nešto kaže. A isto tako treba reći u pravo vrijeme. Ne znam je li griješiš, sama ćeš do toga doći.
Autor: pijesak | 24.10.2006. u 22:44 | opcije