screaming for freedom
dolazi
ta prokleto jebena zima.
opet cu morati gledati
ta jadna, nemocna lica
bezivotna, smrskana...
al opet na neki nacin ziva
vapaju za pomoc u tami
da se vise ne muce
tesko im je, znam
a ne mogu im pomoci,
da, ne znam kako im pomoci
jedino sami sebi mogu pomoci
a ne znaju kako...
veliki teski stari narancasti okovi
sezu oko njihovih nevidljivih tijela
oni ih i ne osjecaju...
ne znaju da ih imaju.
postali su dio njih, dio toga
takozvanog zivota...
njihove rijeci koje izlaze iz njih
tesko ih je razumjeti...
cuju se samo krikovi u mraku
jedino svijetlo koje vide
dopire iz daljine...
daljine hodnika, hladnog hodnika
hodnika koji ne vodi nigdje
to svijetlo im je jedina nada za spas
za slobodu, za slobodu koja ne postoji
a oni to ne znaju.....
23.10.2006. u 19:13 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar