Ne ponovilo se više
Jebemti, kako život zna ispasti čudan. U Magazinu od Glasa Slavonije ima jedna rubrika o kinima. I na slici Nalazimo se bivša i ja....
Kako loše....To je snimljeno, prije maltene godinu dana i sad ja to moram naći u novinama...;)
Nema veze, srce mi je i prije jelo govna i može i sad.
Ovu subotu sam proveo s čudnim društvancem...
Kupio si litru crnog i iznajmili dvd film The Doors. O rock, grupi, glumi Val Kilmer. Dobar film...Iako sam već pred kraj radio šprdnje na temu drogera, vijetnamskog rata i rokenrola...
Kasnije, dolazi poruka...od jedne gosspođice kojoj sam nekad drag, koja je iz Splita grada...da se nađemo na trgu...
Joj, a ja jedva stojim...
Ostatak večeri, pa bio je sličan filmu...:)
A snove, kakve sam imao tu noć...bolesno
Prvi je bio da sam obučen u neku uniformu, i neki grad ko stara Tvrđa, barokne zgrade i kockice koje čine kaldrmu...
Pucnjava, dvije bande, uglavnom djeca od 12-14 godina, ranjen sam u nogu, pužem do sigurnosti...dolazim da strme ledine, jedan malac ne više od 15 god., cilja mi u čelo, smije se sotonski, sirena, ja se bacim niz ledinu i otkotrlčjavam se u mrak, pucnjevi, moje buđenje...:(
Drugi san, prijatelj i ja idemo po podrumima, tješim ga zbog gubitka sestre, napolju je kaos, apokalipsa, ljudi žive pod zemljom, pod gradovima...urušavanje stropa...moje buđenje...:(
Danas je Bajagin kocert u gradu, neću ići jer dosta mi je mračnjačkih misli...
Počet ću opet trenirati, jer kad pijem nije dobro...
Ovaj medo će imati zimsko buđenje...:)
22.10.2006. u 17:06 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara