Ovako se više ne može

Jučer je bio jedan od boljih, koncerata u Osk. Atomsko sklonište.
Matorci su svirali bez stanke između pjesama i tri puta (3) izašli na bis. Majstoru su pukle dvije žice na bas-gitari , no to ga nije nimalo smelo da odsvira još bolje i još žešće.
Takvi ljudima treba dići spomenik, u pomanjkanju pravih heroja imamo obične ljude. Ljude koji daju sve od sebe, čak i kad je to nemoguće....
Koncert jke bio posjećen i od mladih i od starih populusa. Atmosfera, na kojoj je sama muzika i ljudi koji se deru na refren dovoljni da te opiju.
Nisam pio, ne previše...:)
Cura je bilo pregršt, i više...no poradi nedavnog prekida postah izbirljiv gad.
No već mi je mali ozbiljno zaprijeto, stalnim dizanjima na raznim (nekad nezgodnim) mjestima. Aktiviranje slijedi.

I say helou, to all you happy people.

eh što nisam i ja tamo bila:)