srp mog djeda antuna

 
moj mozak je ispran. mogu razmišljat samo o jednoj stvari, a time i pričat samo  o tome. sve ostalo mi ne tangira amigdalu  i apsolutno ničim me ne privlači na mentalno procesiranje.
randle mcmurphy. s njim se trenutno identificiram. na kraju će me koknut dobronamjerni indijanac iz čistog saučešća.
vidjeh maločas yuppija koji se zna opustit. lijepo je to. bio je u odijelu, kravata, cipele i to. uredno počešljan i obrijan. gel u kosi. to odijelo je bilo jedno od onih koje je naviklo da ga nosi hitro tijelo odlazeći od stola do stola i noseći jakovažnepapire. i naviklo je da sjedi po raznim važnim sastancima da da daaaa. a sad je to odijelo bilo osupnuto, mislim. jer ga je tijelo nosilo mirno i opušteno posred ulice. i ruka tog tijela je u jednoj držala aktovku (mrzim tu riječ), a u drugoj je to tijelo držalo sladoled. i tako je osupnuto odijelo na opštenom tijelu hodalo trotoarom. polako. opušteno. smireno.
ja sam iza svega toga sjedila na biciklu i pokušavala održavat ravnotežu i PROĆ tu scenu.
lijepo je kad se čovjek TAKO može opustit. konačno sam ga zaobišla i stala na semaforu. kojeg on nije registrirao. bez ikakvog trzaja je prešao prek crvenog na ljubljanskoj skupa s tom aktovkom, sladoledom i osupnutim odijelom.
isto tako, dala sam žmigavac na biciklu.khm. nisma dugo vozila bicikl, a često sam vozila auto. išla sma zaobić BABU na trotoaru i dala lijevi žmigavac. to sam skužila nakon šta mi je lanac počeo proizvodit čudne zvukove.
ja sam nešto kao idiot il šta?
 
ajmo van.
  

nop. samo vidiš život u prolazu

dobra si...to ti je sve zbog toga što išla bicikletom:)

inace mogla si nekome i samarcinu zapalit livom rukom. Cak bi se i mogla izvuc iz te situacije....

kao:)

pregršt idiota napada princezu amigdalu