wc papir za jednokratnu upotrebu

 
Glazbena pozadina: tereza kesovija pjeva prijatelji stari gdje ste.
 
Uglavnom...prolazim si ovih dana malo po starim puteljcima, uglavnom se osjecam kao da gledam na neke zemunice sa svog penthousa na wall streetu. Osim tu i tam kad ne pazim dovoljno dobro pa me neka pizdarija kao sto su recimo oni zvoncici na kraju t-comove reklame (ali brza verzija, to je jako bitno) podsjete na pretproslu zimu a prije toga jesen kad sam isto bila braindead no nije mi skodilo vec sam tupog pogleda i sirokog osmjeha uspjela proizvest golemu kolicinu veselja na zabavi s narodnom muzikom, cisti vatromet to je bio koji je skinuo mrzovoljne izraze s lica onih koji su me okruzivali, a sve zbog jedne jedine misli koja je bila upucena na neku nepoznatu adresu, no moju i stvarnu iako su svi razlozi ratia govorili suprotno. No bila sam braindead i za mene to nije vrijedilo.
Danas sam isto takva. Zvoncici bi cuda mogli napraviti, sada to znam. Ali nemam vise sposobnost prozvesti vartomet na zabavi s narodnom muzikom. Nije to zbog vremena sto je proslo, vrijeme je neka nebitna velicina u ovom slucaju cini se. To je zato jer je centar za vjerovanje u nesto kod mene bio sustavno unistavan. Od nikog drugog doli od njegovog objekta. Nisam sigurna da li si vjerujem ovo. Nisam sigurna ni da li razumijem sto sam napisala:)
Uz rusevine se obicno vezu neke pljesnjive i prasnjave misli. Al ono, i ne mora tako biti. JA vidim osuncani proplanak, mladu zelenu travu iz koje proviruju temelji nekog starog zdanja ciji oblik se daje samo naslutiti, srusenog prije mnogih desteljeca. Tako ja to vidim...i nista nema smisla. A od one neke platonicke uzvisene slike pocelo mi se polako povracat, iako mi se cinila izuzetno moralno i ino ispravnom.
Moralnost i ispravnost su izuzetno dosadne.
 

Mozda bi trebala Ljupka Dimitrovska biti podloga sa 'dragi ljuti ce se moja majka ako ne opalis i nju'