razmišljanja odraslog djeteta

Dugo u noć, u zimsku gluhu noć
Moja mati bijelo platno tka.
Njen pognut lik i prosjede njene kose
Odavna je već zališe suzama.


Trak lampe s prozora pružen je čitavim dvorištem
Po snijegu što vani pada
U tišini bez kraja, u tišini bez kraja:
Anđeli s neba, nježnim rukama,
Spuštaju smrzle zvjezdice na zemlju
Pazeć da ne bi zlato moje probudili.

Dugo u noć, u zimsku bijelu noć
Moja mati bijelo platno tka.
O majko žalosna kaži, što to sja
U tvojim očima
Dugo u noć

Trak lampe s prozora pružen je čitavim dvorištem
Po snijegu što vani pada
U tišini bez kraja, u tišini bez kraja:
Anđeli s neba, nježnim rukama,
Spuštaju smrzle zvjezdice na zemlju
Pazeć da ne bi zlato moje probudili.

Dugo u noć, u zimsku pustu noć
Moja mati bijelo platno tka.
O majko žalosna kaži, što to sja
U tvojim očima
Dugo u noć, u zimsku bijelu noć





Srdjan i Buco

pa tek je jutros jesen pokucala na vrata,ne izazivaj :)

Oni pjevaju ali Tadijanović je mmm..

a prije njih tadijanović :)) volim ovu pjesmu :))

eh.. tadijanović.. moj slavonac.. mama mi iz njegovog kotara.. lijepo je rastušje.. treba ga vidjeti:)))

Odakle ti je baka...možda ti je on dida!

a može biti.. i meni ponekad padne dobra misao na um:)))

ne često.. ali za pravu osobu.. dogodi se i to:)))