BlueChristian© and The SpotLight StudioS©

Na cesti Petrovačkoj izbjeglice,
i trista djece u koloni,
nad cestom kruže grabljive ptice,
tuđinski avioni.

Po kamenjaru osniježenom čelična kiša zvoni,
U snijegu mrtva Marija, mamina kćerka jedina
Bilo joj je sedam godina
Tri dana snijeg gazila
I posrnula stotinu puta
Suknju je imala, ni kratku ni dugu
I prsluk malen, premalen
A povrh svega kabanica beskrajnih rukava
Široka, žuta od starog očevog kaputa

Ponekad mala, plakala, a sad se opet smijala
I vesela bila, kad bi je mati tješila
Još malo malena pa ćemo vidjeti Petrovac
A to je varoš golema
Tu ima vatre, hljeba i kuća do samog neba
Radovala se djevojčica i vatri i gradu neviđenom
A sad leži sićušna kao ptica na cesti
Petrovačkoj na cesti okrvavljenoj

O, strašno ptico, ti si me ubila
A šta sam ti kriva bila
Sedam sam godina imala, ni mrava
Nisam zgazila, tako sam malo živjela
I tako malo vidjela, a svemu sam
Se divila
Bila sam bezbrižni leptir
A ti me uništi ptico
Pokosi moje od zeme otezale
Optužbu diže dijete stisnutih pesti
U snijegu na okrvavljenoj cesti
Tuđinski ljudi krvavi kuću su našu
Spalili
Tuđinske ptice, gvozdene nemile
Nad grmečkom su našim letjele
Planino moja visoka, planino prkosna
Mila tek sam sedam godina imala
A tebe sam u zimskoj noći pregazila

Smrači se rođena goro
I na sve nese pute, pošalji
Sinove svoje osvetnike ljute
Osveti moje noge izranjene
I ruke modre i smrznute
Zabubnjaj braco iz mitraljeza
Mrtva te seka zove

Optužbu dize dijete stisnutih
Pesti u krvi u snijegu
Na Petrovačkoj cesti.