razmišljanja odraslog djeteta

nisam pisao općenito.. da napišem nešto na logu.. malo zbog obveza koje imah ovih dana.. malo više zbog onog čudno-divnog stanja u utrobi koje mi se dogodilo.. nenadano.. kao bljesak.. poznat vam je taj osjećaj.. bar se nadam da je.. jer tko ga ne pozna.. kao da ni živio nije.. jedna sitnica.. riječ.. i nešto se trgnulo u utrobi.. pomislih.. pojeo sam nešto.. ali nisam jeo mahunarke tih dana.. povrće perem.. nisam mogao dobiti crve.. ali nemir.. trzaji nisu prestajali.. i.. odjednom shvatih.. nije to nikakav crv.. gusjenice su bile u pitanju.. vi znate što su gusjenice.. one ružne životinje.. pužu.. imaju i poneku dlaku na sebi.. izazivaju strah.. čuđenje.. poželio sam čak pobjeći od njih.. ali kako.. kad su u meni..
gusjenice ne žive jako dugo.. hranile se ove moje.. izjedale mi utrobu.. nanosile bol…
i jednog dana.. došlo je vrijeme metamorfoze.. od ružnih gusjenica.. nastadoše najljepši leptirići na svijetu.. a ima ih puno.. toliko trepere krilima u meni.. da ja lebdim:)))) -kić:)
no to nije tema sa kojom počeh pisati ovaj log.. morah pomoći članovima šire obitelji oko nekih obveza.. što sa zadovoljstvom i učinih.. žive tu.. blizu mene i vidimo skoro svakodnevno.. no to su neki obiteljski razgovori.. teme.. rijetko se stigne vratiti u neke sretnije dane.. sa manje žurbe i strke.. kad smo imali za sve vremena..
jedno jutro nazove me rođakova žena.. zamoli kad dolazim da svratim u pekaru prije.. kupim fornetića kilu.. miješanih.. za doručak.. jer mi moramo brzo do grada pa da ne priprema ništa i gubi vrijeme.. uz kavu grickamo ta mini peciva.. i prisjetimo se nekih davnih dana.. kad smo bili sretni uz kruh i mast.. i bez jurnjave stigli na sve..
jeste li vi kad jeli kruh i mast.. još koji paradajz.. sol.. možda češnjak.. božanstveno.. :)))
zamislih se.. žena koja to spomenu.. teško je bolesna.. a nekada.. u Slavoniji.. ja sam radije jeo kruh i mast koju je ona topila od bilo čega.. i svi su me gledali jedući kobasice, kulen, šunku.. ali to je meni bilo nešto neopisivo.. sada.. kupim koju šunku, lopaticu.. tablu ili dvije slanine.. napravim par salama.. i osušim to meso.. nema čvaraka.. krvavice nikada nisam ni volio.. nema masti.. baš bih ovih dana mogao kupiti koju kilu slanine.. i istopiti ju.. staviti bocu ili dvije masti u hladnjak.. možda jesti.. možda i ne.. ali imati ju.. za onaj dan.. kad meni drage osobe ne bude više među nama.. tada ću sigurno pojesti krišku kruha i masti.. znam.. teško ću gutati.. i suze će soliti taj primitivni sendvič.. ali hoću.. sigurno ću to učiniti..

.....kruh i mast i koji paradajz, krastavčić, paprika ona friško ubrana iz našeg vrta.....zato i volim otići u moju Baranju, da sve to ponovim ......sjećam se, djeca iz susjedstva su dolazila i mi smo to mazali, jeli sve u šestnajst......

i sapunjara namazana crvenom paprikom.. onako masna.. krupno narezana.. uz krastavce kiseljene na naglo.. na suncu:))) sad to.. ne znam bih li jeo:))) ali lijepa sjećanja iz djetinstva:)))