San o pobjedi

Mirisu silno bijeli cvjetovi i pada kisa sitnaproljetna,ja kisnem sam.O niko ne zna kako jetesko hoditi sam i bolestan,bez igdje ikog svog,uzlatno proljece.U mom srcu nema ljubavi,u mom srcusu davni spomeni,davni i mucni.Silno mirisu bijelicvjetovi.Kisnem.Bez mira bez ljubavi.Sam izalostan.Iz godine u godinu slusam urlike opobjedi,a sve je manje kruha na svijetu i snage uljudima,dok zemljom prolazi laz o pobjedi.Vasapobjeda ima nisko celo i crvene oci.U pobjednikaje nemiran pogled.Prokleto je Vase pobjednickovino.O,ne okrepljuje ono i ne veseli.Bog drzi rukuna tjemenu pobijedjenih a pobjednik je sam injegova radost plamti i gasne.Sve sto jenade,utjehe i ljepote na svijetu otkriva se ocimapobjedjenih,pobjednici su slijepi,drhte i gore, inemaju nista od svoje divlje plamene radosti izakoje ostaje samo pepeo.Jer sto su drugo danasnjepobjede nego sutrasnji porazi?U ocima covjekasamca,nema izgubljenih ni dobivenih bitaka,nego usvim ratovima jednako,dobivenim kao iizgubljenim,jedno porazeno covjecanstvo.Vjetrovi putuju i kise idu,dobre i plodne,uvijekjednake,a zastave se polako rastacu i cijepaju.Iboje blijede i sve se zaboravlja,a covjek ostajeisti,pognut pod bolom i ustrajan u radu,venuvijenci i trunu zastave,a ostaje covjek koji sijei radi i kisa koja mu pomaze.Tko ce pobijediticovjeka?To je samo Bog nocas okrenuo lice i ostaviosvijetu tami, a vi urlate pobjeda,pobjeda,alipobjede nema,samo jedna mala krvava laz i jednavelika nesreca.Ti pobjednici su blijedi sa velikimruznim ustima, a krv im nasjela na oci,ali ce ihpostidjeti jednog jutra more svojim mirom i njivesvojom svetom tisinom.Sve je to samo kratak ruzansan,taj govor o pobjedi.Nema pobjeda niporaza,nego uvijek i svuda,kao kod porazenihjednako kao i kod pobjednika,napacen i ponizancovjek..