nesvakidasnji zapisi

"Prema jednoj legendi postoji ptica koja pjeva samo jednom u svom zivotu, ljepse nego bilo koji drugi stvor na ovoj zemlji. Od trenutka kad napusti gnijezdo ta ptica trazi trnovito drvo, i nema mira dok ga ne nadje.Uvuce se medju njegove divlje i isprepletene grane, i pjevajuci, nabode svoje tijelo na najduzi, najostriji trn.Dok umire, njen bol prerasta u pjesmu daleko ljepsu od pjesme slavuja ili seve. Cijena te pjesme je zivot al citav svijet zastaje da slusa, a Bog na nebu se osmjehuje.Jer ono najbolje sto postoji moze se dobiti samo pocijenu velike boli... ili bar tako kaze legenda.Ptica s trnom u grudima pokorava se nekom nepromjenjivom zakonu, on je tjera da se nabode na trn i umre pjevajuci.U trenutku kad joj trn prodre u grudi, ona nije svjesna da joj donosi smrt, jednostavno pjeva i pjeva dok u njoj ima snage za posljednji pjev. Mi, medjutim, kad zabijemo sebi trn u grudi, mi znamo. Razumijemo. A ipak to cinimo.   Ipak to cinimo."
Colleen McCullough

ciju...ciju.....tup....(ptice umiru pjevajuci)........

...nekako mi se čini da je ta ptica neka vizija sa ruba snova...mi to činimo ljubavi radi, znaš tako ti je to lipi moj...