razmišljanja odraslog djeteta

počela je.. nekima napokon.. nekima već.. onim trećima.. zar već opet..
svatko ju doživljava na svoj način.. pa i ako nema nikakve direktne veze sa školom.. početak školske godine utječe na sve nas..povećaju se gužve u javnom prijevozu.. parkirališno mjesto blizu škole je nemoguće naći.. policijske patrole su uvijek tu negdje.. sa onim velikim tablama koje pokazuju trenutnu brzinu vozila koje prolazi.. prekoračenje brzine je skupo ovih dana.. ali možda se izvučete opomenom.. ili ako niste brzo vozili.. dobijete bombon iz ručice nasmješenog prošlogodišnjeg prvašića..
i tako.. taj početak ne možemo ne zamjetiti.. jer sve oko nas se podređuje onim malim ljudima koji bi trebali nositi torbe teže od sebe.. ali srećom barem prvih dana uskaču mame.. tate.. bake.. djedovi.. susjedi.. rođaci.. tko stigne jer trebaju ta mala dječica preživjeti period privikavanja na školu..
i svaki puta kad počima školska godina.. sjetim se mog polaska u školu..
a bila je blizu.. jedva tridesetak metara od kuće gdje smo tada živjeli.. često sam zavidio djeci koja žive dalje od škole.. oni se igraju.. pričaju.. imaju neki svoj svijet na putu do i od škole.. pa ja ponekad.. samo kroz prozor ubacih torbu u kuću i pođoh s njima.. bespućima donje dubrave.. ok je bilo kad bih se vratio kući na vrijeme.. prije mame ili tate s posla.. ili ako nebih poderao nove hlače u igri:)))
ali počeh pisati ovaj tekst misleći na školu i događaje u njoj.. mog slavnog pada na bini prilikom primanja u pionire.. trebao sam izgovoriti nekoliko riječi u ime svih pionira.. a ja se prosuo.. bijela košulja.. uštirkana.. i plave hlače na crtu.. muhe su jaja rezale pokušavajući sjesti tu: a bina.. uzdignuta nekoliko stuba.. meni tada ogromna.. i parket u cijeloj dvorani.. pa i na toj bini.. onaj stari parket.. koji se trebao žicati čeličnom vunom.. ali to nitko godinama nije radio.. naslage crnila nanešene tisućama cipela na njega ostavile su neizbrisiv trag na mojim hlačama.. na štirkanoj bijeloj košulji.. i na mojoj duši.. i sada.. kad moram.. a godišnje više puta moram.. govoriti pred stotinu i više ljudi.. ako idem do bine sjetim se tog događaja pa pazim gdje ću stati.. mogu li zapeti za nešto..
toliko me tada bilo sram.. da htjedoh pobjeći.. nikada više ne doći u školu.. ali moja učiteljica.. LJubica Crnković.. bila je tu.. mama prije mame.. koja me tješila i govorila kako se to već dešavalo.. i nije ništa strašno.. da pokažem svima kako ja to mogu.. čak pustila suze skupa sa mnom.. i već pri kraju cijele priredbe.. izvela me na binu.. dovela do mikrofona koji je zavijao kao mačka koju gaze vatrogasna kola sa uključenom sirenom.. zamolila prisutne da podrže moj drugi pokušaj.. i uz pljesak ja rekoh svoj tekst.. a mama.. tamo daleko u publici.. brisala je suze od sreće.. ponosa.. i tuge zbog mog pada..

nakon drugog razreda odoh iz te škole.. kvarta.. u neki drugi dio grada.. u elitnu školu.. ma koliko mislili da toga tada nije bilo.. a spomenutu učiteljicu zapamtih po još jednom događaju koji već toliko puta ispričah da mi se ponekad vratio kao vic:)

učili mi skupove.. i djeljenje.. podjelite skup koji se sastoji od tri jabuke i dvije kruške u dva skupa koji se sastoje samo od jabuka i samo od krušaka.. dobro.. sad isti skup podjelite tako da dobijete dva jednaka skupa..
naravno.. tada smo radili samo sa cijelim brojevima i treba
o je u početnom skupu biti ostatak od jedne jabuke..
neki koji nisu dobro slušali ili razumjeli.. nacrtali svašta po skupovima.. a naša učiteljica.. drugarica kako smo je tada morali zvati..
iznervirano poviče.. djeco.. koliko dugo ću ja gledati ove vaše gluposti.. kakve dvije jabuke i kruška.. koliko puta moram govoriti da su polovice uvijek potpuno jednake.. a i sada dok ja vama ovo govorim VEĆA polovica vas sjedi na ušima:)
.. ovi što danas idu u prvi razred.. možda jednog dana ovako iznesu sjećanja na nekom blogu.. ali trebaju preživjeti do tada.. pa gospodo.. pomozimo im u tome.. ako vozite.. vratite se u djetinstvo.. popite koktu..polako i oprezno pogotovo blizu škola.. i možda i vi dobijete bronhi iz neke male ručice:))))

zanimljivo i lijepo :)

bombon hrabrom pioniru :)))