i u dobru i u zlu

Danas brak međusobno mogu sklapati muškarci međusobno, žena se može vjenčati sa ženom. Po mom kršćanskom svjetonazoru i odgoju to je van svake pameti, ali ono što me doslovno izbaci iz takta i što mi nikako ne ulazi u glavu jeste da je u nekim državama zakonski dopušteno ulaziti u brak sa životinjama!Jučer su moji roditelji proslavili 26. godišnjicu braka. Da, 26. godina braka! 26 godina ili 9 tisuća i 490 dana svako jutro su se budili jedno pored drugoga, svaki dan skupa proživjeli, svaku večer zajedno na počinak odlazili.Današnji parovi na jedvite jade izdrže po 26 dana skupa, neki doguraju do 26 tjedana, a tek najbolji uspijevaju dosegnuti 26 mjeseci veze. Za nekoliko godina, bojim se, postati će premija da dvoje ljudi skupa ostanu ovoliko pa plus minus deset godina kao moji roditelji. U vrijeme kratkih veza, ili bolje reći vezica i afera, duge veze nekako postaju staromodne i bezvezne. Također se javlja još jedan problem. Naime, sve manje i manje djevojaka i mladića se uopće odlučuje za sakrament braka. Današnji parovi radije žive nevjenčano ili pak brak sklapaju samo pred matičarom, ali ne i crkveno. O problemima kao što su skrbništvo nad djecom, vlasništvo nad nekretninama, imovinsko – pravni odnosi i brojni drugi ne želim ni razmišljati. Statistike nažalost pokazuju da se trend razvoja brakova i dalje nastavlja. Zahtjev za razvod braka ne podnose više samo muškarci nego i žene, ne samo bogati nego i siromašni, ne samo obrazovani nego i neuki ljudi. Prema zadnjim statistikama provedenima u susjednoj nam državi Hrvatskoj, svako 3 do 4 brak završi se razvodom. Grozno! Pa zar nitko ne razmišlja o djeci koja proživljavaju tu agoniju? Zar ti bračni partneri ne pokušavaju spasiti brak prije nego što donesu konačnu odluku? No, ono što mene osobno najviše pogađa i iznenađuje jeste činjenica da više ne postoji samo bračna zajednica između muškarca i žene, kako je bilo od kad je Boga i svijeta. Danas brak međusobno mogu sklapati muškarci međusobno, žena se može vjenčati sa ženom. Po mom kršćanskom svjetonazoru i odgoju to je van svake pameti, ali ono što me doslovno izbaci iz takta i što mi nikako ne ulazi u glavu jeste da je u nekim državama zakonski dopušteno ulaziti u brak sa životinjama! Dok pišem tu rečenicu, ježi mi se svaka dlaka, a kamoli kad zamislim prizor – ide mladoženja i pred oltar vodi kravu. Svaka čast svakomu, ali to mi je posve odvratno. Vrhunac svega jeste dopuštenje tim bračnim partnerima da usvajaju djecu!U ovom izopačenom svijetu gdje je poremećen svaki normalan sustav moralnih vrijednosti, gdje se više ne poštuju nikakvi zakoni i pravila, gdje se Božje zapovjedi krše svakodnevno, više ništa nije ni nenormalno ni nemoguće. No, svejedno se pitam, dokle ćemo dogurati nastavimo li ovako?Dok gledam nasmijana lica svojih roditelja, ne mogu a da ne poželim sebi istu takvu bračnu dugovječnost. Svjesna sam činjenice da njihov, kao ni bilo čiji, bračni put nije bio nimalo lagan. Od podstanarskih problema, seljenja i preseljavanja, preko teških i slabo plaćenih poslova, zatim podizanja i odgoja djece, brojnih novčanih kriza do tko zna još kakvih sve teškoća – sve su to prevalili preko svojih leđa. Bilo je tu i velikih svađa i teških riječi, bilo je i romantičnih trenutaka i beskrajne sreće, no bilo kako bilo uvijek je jedna stvar bila sigurna – oni se vole. Baš kao što su to obećali u svojim bračnim zavjetima izdržali su i ostali skupa i u dobri i u zlu, i u zdravlju i u bolesti, i u bogatstvu i u neimaštini. Jedno bez drugog zasigurno ne bi uspjeli, ali ni mi, njihova djeca, zasigurno ne bi bili ono što smo danas, bez obostrane roditeljske podrške i ljubavi, bez toplog i sretnog obiteljskog doma.Žao mi je svih onih parova koji raskidaju svoj bračni zavjet, sve djece koja bivaju sudski dodijeljena ovom ili onom roditelju, žao mi je svih srušenih obiteljskih gnijezda. Voljela bih da imam čarobni štapić, da mahnem njime i da svoj djeci ovog svijeta omogućim vesele roditelje i sretnu obitelj. No, nažalost to nije u mojoj moći.Svejedno, želim vam što više sretnih obiteljskih dana, što manje svađa i razvoda. Svim prodavaonicama vjenčanica i svadbenim salonima želim što više posla, a pravnicima što manje brakorazvodnih parnica. Svima bi nam onda bolje i ljepše bilo.

26.08.2006. u 14:25   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

QUI SUAM UXOREM DILIGIT SE IPSUM DILIGIT.
(Tko ljubi svoju ženu, sebe ljubi:-)

Poslanica Efežanima.


Autor: Azzo   |   26.08.2006. u 15:37   |   opcije


Dodaj komentar