razmišljanja odraslog djeteta

u pustim noćima ima li smisla činiti išta? ako smo tužni.. na radiju samo takvu glazbu nalazimo.. tv nudi samo neke melodrame, tragedije.. ni igrice na kompu nisu zabavne.. možda je bolje sve isključiti.. napraviti kavu.. zapaliti svijeću ili dvije.. koji mirisni štapić.. cigaretu.. i tako u polutami sobe.. buljiti u sićušnu rupicu na zidu.. razmišljati o životu.. tražiti odgovore na pitanja.. tipa: zar sunce ne bi trebalo svima jednako sjati? zašto je život neizlječiva spolno prenosiva bolest? hoće li ona dva tipa iz "A JE TO" ikada nešto napraviti iz prve? hoće li kojot uhvatiti pticu trkačicu? zašto purice ne vjeruju u život nakon božića? .. tisuće ozbiljnih pitanja.. i možda traženje odgovora donese san:)))

nisam u depri.. samo mi je dosadno;)

hih..meni nije...al tvoji oboli su mi uvijek šećer na kraju dana...rezime za laku noć :o))

stvarno? :)

Istač...čr...toliko mi nije dosadno da me već boli glava, a i beskrajno mi se spava, a nikak otić...i taman kad htjedoh učinit sudbonosni klik...evo opet tvoga rezimea :o))

Eh da...sunce jednako svima sjaji, ali....zašto nam je sposobnost percepcije različita...to je već sasma drugi par rukava :o)) Mirišljavi štapići, svijeće, čaj...ma kakva depra...vrlo opuštajuće i romantično :o))