Moj novi planet

Čudna su mi spika ovi blogovi! Misli koje mi se vrzmaju glavom su moje misli, a ipak želim da ih neko čuje. A kad ih napišem zvuče mi preglupo da ih objavim svijetu i svemiru. Zato valjda i nikad nisam pisao dnevnik. Čak i kad sam počeo, stao sam nakon prvog unosa. Ono što je, doduše zanimljivo u dnevnicima (ili popularnim blogovima) je to što pišući imaš priliku provjeriti svoje misli unatrag. Recimo da će mi za nekih šest mjeseci biti zanimljivo koje su mi misli lutale glavom nakon sinoćnjeg gledanja "City of angels". Isto bih tako volio da sam zapisao svoje misli nakon prvog gledanja tog filma u kinu...

jel vijeruješ u anđele.

U biti ne vjerujem! Nisam vjernik ni u što, osim u sposobnost da čovjek nešto sam učini za sebe ili za druge!

baš mi je žao zbog tebe što nevjeruješ u Boga.ali ne da te sažaljevam .ne .nemam to pravo. niti želim .već eto tako. svatko zna svoje.

možda ti se jednom desi nešto i prisili te da vjeruješ...

Eh, ne može te nešt prisiliti da vjeruješ! Doduše, vjerojatno je istina da u krizi i najveći ateist postane vjernik!