razmišljanja odraslog djeteta

prvi put pokušavam pisati ovako nešto.. a ni razlog nemam za to.. možda to ono nedozrelo dijete u meni hoće u javnost? tko zna.. jer jednom negdje pročitah..
ili.. kad bolje razmislim.. pokušah vas lagati.. netko mi reče.. davno.. ali i danas vrijedi..
ako je mladost-ludost, ti nikada nećeš odrasti..
koliko istine u nečemu što trebala je biti šala..
kroz život desilo se mnogo ružnih stvari.. i rat koji nas sve promjeni.. gledanje scena u njemu koje nikome ne poželih ni ispričati.. koliko teških bolesti kod meni dragih ljudi.. i smrti koja i mene sama pokuša odvesti nekoliko puta.. ali nisam ae dao:-)
i uz sve ružno.. i ljubavi što nestale su iznenada, zatekle me nespremna na kraj.. još imam osmjeh,djetinji, nevin..
i vjerujem ljudima kao dijete što od svakog uzima slatkiš.. još se veselim novom danu.. i šetnji po kiši.. bos naravno.. kakva je to ljetna kiša ako ne uživaš u blatu:-))))
ponekad tako sjednem i promatram vjevericu kako se svađa sa djetlićem oko mojih lješnjaka.. i ne pomišljajući da poduzmem nešto protiv drskih kradljivaca.. a djetlić i tako bira pretežno crvljive plodove.. samo to moj zagi ne kuži.. jadan:-)))
jeste li vi u ovom ubitačnom tempu života našli kad vremena za sebe i opuštanje u prirodi?
ili vas život melje i baca kao list otkinut ljetnom olujom što nosi ga nabujala rijeka?
znate li govoriti istinu ili govorite i pišete ono što mislite da druga strana želi čuti ili čitati?
dosta pametovanja za prvi puta..
svima koji ovo pročitaju.. želim.. hm.. ne sreću.. ne puno novca.. ne te banalne stvari.. ne ni ljubav.. jer svatko ima svoj stav o sreći, o tome što je puno novca, o ljubavi.. neki ljudi pravu ljbav nikada ni ne dožive.. ma želim vam ono najbitnije a tako teško ostvarivo u životu.. želim vam da živite onako kako želite a ne ovako kako morate...

nestalgija:))

svaka čast na blogu,jako snažno napisano

sačuvati dijete u sebi zauvijek... :))

lijepo;-) netko je čitao moja trabunjanja o ničemu.. ili ipak? hm.. hvala vam za uloženi trud i vrijeme..