nesvakidasnji zapisi

Sva ogledala na svijetu
ne pomazu, niti sam dirnut
 
spokojnom pojavom svog
odraza na kisi, nisam ja
 
taj koji se pojavljuje i odrazava. Vidi,
mozes li, mozes li otici
 
na to neprijatno putovanje
kucu gdje su sjene mog
 
djetinjstva zalijevane i njegovane
poput velikih toljaga, ti
 
pogledaj, jer ja ne mogu. Ne mogu
se suceliti s tom strasnom navikom
 
i moje oci u, primjerice, prozoru
nekog bara, postaju
 
izopacen lov na druge
odraze. I kakvo blazeno
 
olaksanje! kad se pojavi
kakav odvratan prizor, bilo sto
 
samo ne stare tamne modrice
bilo sto samo ne moja vlastita skrovista.
 
Kad mi bude pedeset hoce li se moje
lice pretvoriti u ona izduzenja
 
nevinosti i suprostaviti mi se?
O, kiso, rastopi me! ogledalo, ubij me!
 
 
Frank O'Hara