Otiš'o na odmor.

Ah, još jedna duša ode s mog pevetea kako normalan nisam baš misleći .
Avaj!
Opet moje ravnodušno-okrutne riječi razočaranje izazvaše .
Ah!
A tako nam je moglo lijepo biti, poruke do kasno u noć tipkajući, međusobno tajne i skrivene čežnje otkrivajući.
Oj, sudbo kleta!
A da pametniji bio sam, te oprezniji, te da riječi birah i razmišljah o tome što prsti pisaše, do obostrano željenog susreta dvoje mladih izgubljenih duša, te ispunjenja naših života došlo bi.
Ej, živote okrutni!
Tako ne mogasmo saznati da skoro metardevedeset visok nisam, te crnih vlasi na glavi mi, očiju štono boju mora u sebi nose, preplanuo ko saharskim suncem pomilovan, nabildan ko Velebit moćni, od Kreza bogatiji, ultraiznadprosječno inteligentan čak, te me bogovi humorom obilno obdariše.
Sada se idem u osamu povući, te o tuzi i napose čemeru kontemplirajući.
Te pokušavati uvidjeti, o, uvidjeti, u najdublje dubine sebe pogledati, te spoznati što me to tjera, što me to goni, što me to čini nečovjekom, kada naiđe netko sa "Bok! Što se radi? :)" ništa ne sluteći.
 
Gotta cut away, clear away
Snip away and sever this
Umbilical residue that's
Keeping me from killing you
A Perfect Circle - Orestes.mp3

odoše djeve da vrat lome kuli niz pendžere...

Odo' spavat.

Odo i ja uskoro.

Odi, odi, kad se nećeš srca kamenoga smilovati na siroticu svoju što te s "Pomoz' bog!" zazivljaše.

e, odličan tekst :)

bas je doobro :D

ma tak i ja počnem razmišljat al ondak pomislim: jebiga, možda će mi ova stvaarno dat... i tu se pokolebam pa udri tipkat i jebiga... :D