tisuću ždralova

* Hoćemo li ikada stići sakupiti tisuću ždralova?
Samo oni koji u srcu nose neku tajnu, mogu je pročitati i u tuđoj duši. Otkriješ li svoju tajnu vjetru, ne prigovaraj mu što ju je otkrio stablu.
To je ta promjena. Sada mogu igrati grubo, ništa me ne zabrinjava, gledam te u oči, ne zapitkujem…možda, izvana, no iznutra je sve po starom. Naslućujem i dalje značenje svih onih izgovorenih riječi očitovanjem svoga lika u dubini tvoga pogleda. Dok smo bili bliski činilo mi se da ih ne čuješ, no sada kad sam toliko daleko osjećam sve te male znakove pažnje i sitne darove što mi svakodnevno poklanjaš. Da, čudno je samo to kako se stvari odvijaju mimo nas. Još uvijek znam što osjećaš. To je ono što se ne mijenja. Neko tanko opravdanje za sve što činiš. Iskreno, pitam se čemu tolika patnja, taj strah, potištenost? Kome to koristi? Ima li drugih načina, pitam se? Ima li drugi način za sve što jesmo? Za sve što nas okružuje? Pa nije li samo jedna istina ili je i ona, u međuvremenu, dobila jedno bijelo i jedno crno lice? Jedino što znam i što neskromno mogu tvrditi je da nismo zaslužili biti sami pokušavajući potisnuti sav taj teret što dublje praveći mjesta za neke druge dane, nečije tuđe noći. Osmijeh, riječ, miris, same male stvari dovoljne su da nam kasnije bude žao. Glupo je kada zavoliš nekoga do srži njegovih nemarnih pokreta. Bio si omiljena meta moga nemirnoga oka. I to je to. Ništa. Ništa. Stružem samo malo još neistrošenih iluzija što su ostale na površini. Sada mogu igrati grubo, ništa me ne zabrinjava, ništa ne zapitkujem, možda izvana, no iznutra je sve po starom.
Nađi me gdje klizim mjesečevom vjeđom...
 

30.07.2006. u 11:13   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

možda jednom sve iluzije ipak postanu dio trenutka naše vječnosti, voljela bih to :) nekako zadržati, čini li ti se mogućim, poput svih složenih papirića što nižem i puštam? Rijeka je dovoljno brza da ih nosi. Uranjam rukom i osjećam hladnoću. Nemirnim pogledom pratim svaki pokret. Koliko ih samo moramo ponoviti da ostanu onakvi kakvi jesu na površini svih dodira kojim iskreno voliš....tisuću??? možda je i samo jedan dovoljan za sve ono prije? možda...

Autor: solace   |   30.07.2006. u 23:16   |   opcije


Dodaj komentar