Biti i voljeti

Hah, crvene pravilno-kvadratične brojke na digitalnoj uri upravo pokazuju 0:05. Palim radio i namještam na frekvenciju Trećeg programa. Počinje "Euroclassic noturno, program europske unije radija, izravno iz BBC-evog studija u Londonu. Dragi slušatelji, na rasporedu ove večeri..." Uvijek slušam taj program, uvijek se nađe dobrih stvari, poput Mozarta, Händela, Bacha, Corellia, modrnih skladatelja...ne znam, al nekako ta glazba unosi neki mir u moj svijet.
Često se događa da kasno ostanem budan. Noć je moj svemir. Kad se spusti mrak, jedino što ostaje je svjetlo, ono kojim mi upravljamo, kojim rasvjetljujemo naše dnevne i spavaće sobe, ili možda naše duše. No, bilo to svjetlo usred tame električno ili neko drugo, ono ipak pomaže da preživimo noć. Naravno, ukoliko ne zaspimo. Ako pak svjetla nema, a ako nema ni snova ni tako prijeko potrebnog odmora, onda tama polako obuzima sobu...a vrijeme neumorno leti. Jedino ako ne možete spavati - u tom slučaju, vrijeme stoji.

A što da pričam? Taj osjećaj zna svatko tko nije mogao spavati. Pitanje je samo, kako se protiv toga boriti?
Ja se borim razmišljanjem. Neki put je to ovako nekreativno i neumjetničko piskaranje po weBlogu..a neki put je to duga noćna šetnja. U dugim noćima kada me obuzima insomnia, postajem peripatetik i odlazim filozofirati. Promatram.

Noć svašta skriva, ali i svašta razotkriva. Skriva ljepotu nebeskih prostranstava (naravno, ako je nebo vedro), ali razotkriva ljude...koji noću žure prema svojim domovima, neki ubrzanim korakom, a neki usporenim i cik-cak korakom. Noć skriva i intimne trenutke...ali, vidim, vrijeme neumorno leti.

Vraćam se kući, gasim svjetlo. Čeka me još dva sata razmišljanja.

"..i nosen kroz beskrajnu dubinu meduzvjezdanog prostora, samo zvuk Mozarta i Bacha ispunjavao bi tisinu..."
podsjetio si me na jedan opis iz 2001, - prve odiseje Arthura C. Clarkea..
noc, mrak... tisina... i samo zvuci klasike... cudno je juriti niz autocestu po mraku sa preko 200 i slusati Beethovenovu romansu br.2.,... no upravo to volim raditi... katkad ta muzika bas onako sjedne.. pozdrav tebi, nespavalice..