sama
opet si tako sama, vino se prolijeva
nikoga nema tu, nitko se ne brine
jedina svjetlost u životu
dolazi iz svijećnjaka, crnog svijećnjaka.....
sjediš u mraku, tako je hladno
anđelu, moje uspomene će te proganjati do dana kad umreš...
samo sjena, sjena čovjeka
ti si samo sjena, sjena čovjeka.....
oći gledaju u tebe,čini se da prate svaki tvoj korak,
svaku suzu koju proliješ
više ne živiš, ali nisi ni mrtva
negdje si između,nevidljiva si....
moramo li imati i drugu stranu, samo da se osjećamo živima?
pitam se,sto bi bilo da te nisu stvorili
samo sjena, sjena čovjeka....
okružena tamom u ovom hladnom mjestu
pokušavaš se sjetiti, sve sto je bilo tvoje
ne znam sta sutra donosi
ali ako je život tako divan, zašto toliko patiš...
živimo u svijetu tuge i mržnje
kad napustimo ovaj bolestan i star svijet
kako ce te ljubav oslijepiti,
Anđele.......
sama si .......
12.07.2006. u 17:32 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar