O jednoj mladosti

Šutnja prekrila je stazu, vidio sam gdje tvoji svati kući odlaze.
A ti si kasnila na svadbu, jer nisi htjela da ostariš kraj takva čovjeka.
Ima da šutim, ja te razumijem, jer tvoji nisu znali tko je on.
I da je srce dragi kamen, što stoput više vrijedi nego svo
njegovo blago, njegovo zlato i ako stvarno nemaš
ništa ti sa njim...
 
Prstom prekrit ćeš mi usne i reć:
Lagali su te, ptice ipak šutke umiru. Ne pjevaju!
I kad te hvale, slave ili ljube, svaki drugi je
Juda koji s tobom trguje.
A što da činim u ovoj noći, kad su znali da nas vežu žicama.
Ja čupam srce iz ovih grudi, pa ga kroz prozor nudim gladnim pticama...
One se smiju, one se smiju, znaju da nikad nismo bili dio njih...
 
Bit ćeš bijela vrana, al' ti ništa ne mogu.
Bit ćeš pjesma moja, koju gluhi ne čuju
Draga, ja sam na to spreman i bit ću sve što trebam
Bit ću kao ti...
Bit ću bijela vrana, koju crne kljucaju
Bit ću pjesma tvoja, gluhi u nju pucaju
Draga, ja sam na to spreman i bit ću sve što trebam
Bit ću kao ti
 
Jer svaki drugi je Juda koji sa mnom trguje!!!