Poezija litre i vode

Želim
Pokrenuti svoje nespretne ruke
Da ti napravim
Veliku policu za knjige
Od punog, tamnog drveta
Po cijeloj sobi
Od poda do stropa
Da sjedneš u fotelju
A ja ti donesem čaj
U neko zimsko predvečerje
Nakon šetnje po snijegu
Pa sjednem pored tebe i prođem ti
Prstima kroz kosu
Znam da ovo zvuči
Ljigavo idilično
Kao iz ljubavnih romana sa kioska
Ali baš me briga za to
Samo mi obećaj
Da ćeš podići pogled
Sa neke Murakamijeve knjige
Pogledati me i nasmiješiti se blago
Onim osmjehom
Kojem ne mogu odoljeti
Obećaj samo da ćeš me poljubiti
Kao prije par dana
Da mogu mirno sjesti pored tebe
Čitati Bukowskog
I misliti kako je čak i stari pijanac
Opaki Jebač, pravi muškarac
Imao svoju ljubav
Kojoj je nosio čaj, ponekad
Prolazio joj prstima kroz kosu
I pisao joj pjesme
Ovako kao ja tebi

nice one :)