Zavist...
Prvi poticaj zavisti nije "želim što on ima", već "želim da on nema ono što ima, jer me to čini manje vrijednim".
Znate ono kad jedna riječ ili događaj otvara Vam oči, meni je upravo ovo. Teško je u ljubavi biti priseban, ponekad ne shvaćaš što sve to opraštaš, u nadi da nezna što radi. Nadam se da ću jednog dana skroz uspijeti zaboraviti i oprostiti bol koja se lako mogla izbjeći.
Polaže li stvarno netko nadu u ljubav, kad vidi što su ljudi napravili od nje? Umjesto zadovoljstva, gledaju korist!
07.07.2006. u 14:34 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar