Bijes

Svoje misli sam redovito zadrzavao za sebe, a ako bih nesto i napisao to bih sakrio duboko u kompu i ponovno citao za mjesec-dva i sve prozivljavao ponovno, misli i osjecaje. Iako mi se cini, zapravo siguran sam, da je prijatelj uspio prokopati do zabranjenog. Jedne pijane veceri, kako to vec ide, razvezao mu se jezik, pokusao je iz mene izvuci nenapisane detalje, mozda je istovremeno pokusao i pomoci, pokazati da me shvaca. Iako nije priznao, ipak se osjetilo da zna previse, da je kopao po mojim stvarima. Bilo bi normalno pomisliti da bi ovaj njegov prekrsaj mogao samo produbiti nase prijateljstvo, uciniti da se bolje razumijemo, no ja sam se (vjerojatno je i on svojim postupcima utjecao) samo poceo izolirati, cak jos manje pricati o sebi.
Neki ljudi imaju naviku tracati ljude, proglasiti ih bolesnima, cudnima, samo zato jer ne razmisljaju na isti nacin kao oni. Mrzim to. Proglasenje nekog cudim, odmah znaci osuditi ga na izoliranost, samocu. Pomalo mi se gade ljudi, njihova neiskrenost, gluma, laz. Ali nikome nisam u lice priznao sto mislim, osim kad sam bio pijan i direktno izazvan, a i to je bilo rijetko, jer znam da drugi dan nije dovoljno reci oprosti nisam tako mislio.
Svidja mi se ideja da ovdje mogu reci sto mislim, a da se uz moje misli ne nalazi moja slika, da ne moram biti zigosan pogledima na ulici, osudjen na lomacu zbog neceg sto sam rekao. Koji put je lakse ispricati svoje misli potpunom neznancu, nego najboljem prijatelju.

istina je da prijatelji znaju najviše povrijediti....ali izolirati se i ne biti iskren iz tih razloga...hm...uostalom nije važno jel nas ljudi smatraju drukčijima,bolje je biti iskren nego glumiti i lagati druge....nemoj se zatvarati u sebe,jer to samo tebe razara....

Davno sam nekad pročitala nečiji citat i vjeruj mi da sam ga dobro zapamtila i uvjerila se tisuću puta na svojoj koži pa ću ga podjelit s tobom: "ZAČUDIO BI SE KOLIKO LJUDI MALO ISTINSKI RAZMIŠLJAJU JEDNI O DRUGIMA". Zvuči prejednostavno ali je vjeruj mi tako jest... Nije baš svima prokleto stalo čuti što netko misli o nečemu pa o tome razmišljati danima ono.. Evo i ti npr. ne želiš čuti ili vidjeti što drugi misle ili rade, zašto bi onda nekoga bilo briga za tebe... Priajtelj je mogao produbit prijateljstvo s tobom al kažeš da nije, OK, who cares?-znači ni ti kao ni on... ne vidim u čemu je problem i zašto sebe nazivaš čudakom. Imaš jedan život izaberi kako ćeš ga dati drugima ili samom sebi što je opet nemoguće: što ga više budeš davao različitijeg ćeš ga imat. Priznaj da je ipak dosadno imat sam odgovor na sve! Otvori se i opusti, nije sve tako ozbiljno... neiskrenost, gluma i laž ne postoje ako ti do njih nije stalo.

prirodna... da, vjerojatno si potpuno u pravu, ali nije jednostavno reci: evo, necu vise razmisljati o drugima, o sebi, bit cu prirodan, smijat cu se, ono, od sutra razmisljam drukcije. Prije nisam gledao ljude i proucavao njihovu glumu, jednostavno sam u jednom trenutku progledao i ne mogu zatvoriti oci. Zapravo, i ja pokusavam glumiti... iako mi i neide. Vrlo rado bih htio biti poput tebe, bilo bi lakse.

Biti normalan. Tako kompleksan pojam tako jednostavna rijec. Svi smo mi ne(normalni), mjerila su subjektivna, na njih nemamo utjecaja ni mi sami. Danas su nam lijepe plave, sutra crne oci. Mjerila se mijenjaju kako se i mi mjenjamo kroz vrijeme. Obicno nam u zivotu dolaze ljudi koji nam trebaju, noseci poruku, koju treba prepoznati... Sad netko traga kroz sebe pa shvaca, netko je povrsan pa samo okrzne povrsinu...
Lijepo je procitati neciju istinu, odraz necijeg stanja, pronaci zrno pijeska sa puta kojim putuje... Lijepo je ... Budi tragac, trazi svoju istinu, suptnici su privremeni, nemoj izgubiti sebe ... Ti svoj,mali savrseni svijet!