Doživljaji malog Perice...

Pri otvaranju bloga ili odlasku na neko od omiljenih odredišta za virtualno čavrljanje zasigurno jedna od stvari koja nam možda nije zadala najviše muka, ali je vjerovatno iziskivala krajnji doseg kreativnost, bila je smišljanje određenog nadimka, populatno- nicka. Nekome je bila namjera zaintrigirati na prvi pogled, netko je želio već na taj prvi klik ostaviti određeni dojam, odaslati svojstvenu poruku. Sve u svemu, njegova tehnička funkcija daleko je manje omiljena, jer ,krajnje gledajući, radi se prvenstveno o skrivanju tipično uvriježenog identiteta svakodnevice.
Nekako mi se naročito zanimljivom doima činjenica kako u blogosferi svi krijemo (izravno manje ili više) svoje identitete kao zmija noge iako su s druge strane u pitanju po nekim saznanjima „novi prijatelji“, a primjerice ako kupujemo knjigu ili kompaktni disk preko virtualnih prodavaonica tada svjesno ostavljamo zaprepašćujuće količine osobnih podataka
Kako svaki društveni napredak donosi i probitak druge strane medalje, tako sa razvijanjem informatičke pismenosti rapidno raste i informatički kriminalitet očit u više segmenata. Upravo iz tog razloga nužno je biti oprezan, naročito kad su osobni podaci u pitanju.
Doduše, tamo gdje se od nas traži da gotovo ostavimo i br. cipele koji nosimo stoje sitnim slovima napomene kako je diskrecija zajamčena, a sami sebe pokušavamo uvjeriti kako smo vješti u skrivanju najosobnijeg. Ma naravno! A onda je svizac zamotao čokoladu u omot...
"U želji za kraćenjem vremena i ispoljavanjem kreativnosti upisala sam neki tečaj. Tamo samo upoznala nekoliko zanimljivih ljudi, a s nekima od njih uspostavila sam vrlo brzo prijateljski odnos. Jedna od tih osoba bila je i Ana (19).
Već nakon prvog sata otišle smo na piće u obližnji kafić i otvorile se. Ana mi je tada priznala kako često posjećuje jedan chat sa namjerom upoznavanja ljudi iz Zagreba sa kojima se nakon par večeri uvodnog upoznavanja cyber seksom nalazila sa ciljem istog uživo. Niti dandanas nije mi jasna zapanjujuća doza njene hrabrosti i iskrenosti pred gotovo potpunim strancem (kao što sam u ovom slučaju bila ja). Sigurna sam jedino da je znala da je kao rijetko tko (vjerovatnije jedina) neću osuđivati.
Nekoliko mjeseci po završetku tečaja nazvala me i paničnim glasom pitala može li živjeti sa mnom, jer je odlučila otići od kuće. Nije mi mogla preko telefona odgovoriti u čemu je bio problem, a kasnije se uspostavilo sljedeće:
Jedne večeri otac ju je počeo ispitivati o nešto većim telefonskim računima, a rasprava je završila time kako joj je izravno objasnio kako zna i što radi na Netu, s kime se nalazi i s kojim namjerama. Ana je prvo sve poricala sve dok joj otac nije otišao u susjednu sobu i donio potpuni ispis dijaloga vođenih kroz više mjeseci sa svim partnerima. Zamislite hrpu od 100tinjak stranica uglavnom cyber seksa sa kojim vam otac maše pred glavom govoreći kako zna za svaku pojedinost."
Važno je znati da u pitanju nije jedan od onih instant messengera kod kojih možete uvijek pogledati u arhivu pa je ispisati, već baš javni chat prostor. Isto tako, Anin otac je vrlo moćan poslovnjak iz softverskog svijeta što ipak ne umanjuje činjenicu da vas netko po potrebi može kontrolirati i ulaziti u privatnost do krajnjih granica. Sad sami procjenite koliko je anonimnost na Internetu anonimna.

Link posta: http://svjetionicarka.blog.hr/arhiva-2006-05.html#1621006071

uvijek sam mislio da je ženama fetiš donje rublje :-))