Doživljaji malog Perice...

Pregledavajući malo logove i često boraveći na chatovima vidio sam da se često proteže jedno te isto pitanje(često i zabluda) pa vam eto jedan c/p.Možda budete malčice pametniji.
Anonimnost više ne postoji! Postanite paranoični!
Nekoliko puta sam gledao neke od onih kriminalističkih serija na telki gdje su kriminalci putem interneta imali pristup javnim dosjeima amerikanaca. Isprva nisam baš kužio kak' to ide i kako je moguće da su svačiji dosjei dostupni putem Interneta. Znam da su imenici dostupni svima putem zakona, ali isto tako postoji i usluga Tajnog broja kako bi ipak mogli biti zaštićeni od svakakvih manijaka vani. Neki dan sam slučajno pretražio ime frenda na Google (znate ono kad vam zapamti neki unos i skrolate pa se to pojavi umjesto onog što ste stvarno utipkali) Nisam mogao povjerovati kakve su se sve informacije pojavile na Google-u. Znam da on ima tajni broj pa mu broj telefona, mobitela i adresa nisu dostupni u imenicima niti jednog operatera. No našao sam ih na netu. Prvo sam morao malo filtrirati da odbacim ono što očito nije vezano s njim jer nema 56 godina, i nije bio poginuo u Jasenovcu i slično... Ali još uvijek je bilo informacija koje jesu vezane za njega. Npr. ocjene ispita s faksa, za koje smatram da ne trebali biti dostupni nikome izvan fakulteta. Zatim rezultati nagradnih igara (jer čim igrate tako nešto i osvojite, dali ste suglasnost da vaši podaci postanu reklama za tu tvrtku) . Zatim sam iz znatiželje utipkao različita imena i prezimena. Šefice, kolega, roditelja, nekoliko prijatelja... itd. Saznao sam informacije o njima za koje nisam znao, iako mnoge poznajem godinama. Provjerio sam s njima kasnije da li je to točno. I rekao im da si sami to provjere.
Zatim sam testirao i svoje ime, i shvatio zašto neki ljudi toliko grčevito paze da ostanu anonimni. Ništa na Internetu nije tajna. Ako je netko napisao, svi to mogu vidjeti. Svi javni imenici bi morali biti tako konfigurirani da ih pretraživači ne mogu indexirati. Točnije morate doći na stranice imenika da dobijete neke informacije. Ali neke organizacije očito uopće ne brinu oko toga. Što znači da bilo koja informacija kojoj se može pristupiti na njihovim stranicama može biti indexirana i pronađena nasumično. Čak i one iz .pdf, .xls dokumenata ili čak s kriptiranih stranica (jednom ću i o tome). A meni je ipak logično da se netko pobrine barem za robots.txt file i s njim barem jedan dio informacija zaštiti od indexiranja. Zašto bi netko morao znati ocjene svakog vašeg kolokvija? Zašto je tako lako ukrasti seminarske radove, znanstvene radove i doktorate?
Na svu sreću, kod nas još nema servisa koji se bavi isključivo pretraživanjem podataka o osobama (bar mislim, ak' netko zna koji, molim link). No u Americi, Kanadi i Velikoj Britaniji postoje takve usluge. Evo nekih od njih: Whowhere, Ussearch, Nettrace – People, Pretrieve, USA Search Record i još mnogo njih. Kod besplatne pretrage možete naći bilo koje zakonom dopuštene informacije za neku osobu. A toga ima dosta. Ako pak posebno plaćate (jednom, po pretrazi ili mjesečno) tada dobivate pristup svim javnim dosjeima, kriminalnim dosjeima, obiteljskoj povijesti i tako dalje. Osim još nekoliko zemalja koje su usko povezane sa SAD-om, nisam uspio pronaći da imaju informacije o velikoj većini stanovnika Europe. O sebi nisam našao ništa, osim par rođaka koji mi žive u Americi.
Ako vam to nije dovoljno, postoje i genealoške usluge, odnosno servisi koji vam izračunaju obiteljsko stablo i sve druge srodničke veze. Evo nekih Genealogy, Ancestry and Familytreemaker i još mnogi. Malo sam se poigrao sa svim ovim uslugama, bar onim besplatnim. Shvatio sam da netko tko je uporan, posesivan ili bolestan u mozak može pronaći svakojake informacije o osobi iz svoje fiksacije.
„Kako to znaš? Nikome nisam rekla o tome! Tko ti je to rekao?“

Da li imate problema s tim da vas netko prati? Maltretira? Zna sve o vama? Što studirate, a nikad mu niste rekli? Koje seminare ste pisali? Koje medalje ste osvojili? Na kojim sve natjecanjima? Sa kim ste sve hodali u svom životu?

Kako to sve može znati? Vjerojatno ste negdje napisali, ili netko tko o vama zna dosta. Na nekom forumu, blogu, eseju ili što god. Ako je na web stranici, onda može biti indexirano i pronađeno. A vi pojma nemate.

Molim vas, napravite si uslugu i samo provjerite na više pretraživača to se o vama može pronaći. Vjerojatno nećete naći mnogo, ali ne budite lijeni. Idite dublje u svojim pretragama. Ako zbog ničeg drugog, barem da znate što neki posesivac može pronaći o vama, a riješili ste ga se već prve večeri.
Link posta: http://neonmozart.blog.hr/arhiva-2006-06.html#1621211954

zato se ja svakog dana logiram sa drugog mjesta i nikad duže od 15 minuta :))))

bolje da sama puštaš nego da se drugi moraju mučiti tražeći ih :-))

ja obično banderu zapišam :-))

ako su ti seminari u kompu nije ni to problem :-))