Hedonizam

Ukusi su razliciti pa tako i zelje, ambicije, ono nesto sto nas gura u odredjenom smjeru pa tako i mjerila vrijednosti. Svatko zna ili bi barem trebao znati sto mu je najvece mjerilo vrijednosti. Mene od djetinjstva prati zelja za putovanjima...
Kad sam bio mali, a davno je to bilo, najveca zelja mi je bila proputovati svijetom. Danas kad sam veliki, a moj sin mali, slobodno mogu reci da mi je to uspjelo. Naravno da nisam bio na svim mjestima na koja bih zelio ici, ali ima vremena. Duh lutalice uvijek ostaje u meni.
Izracunao sam da sam na raznim putovanjima proveo vise od osam godina  zivota. Tri odpada na skijanje po raznim skijalistima, recimo dvije na putovanja Evropom, a ostalo na razne destinacije na svim svjetskim kontinentima. Stotine prekooceanskih letova, jer su zbog posla i obveza moja putovanja u pravilu duga desetak dana do dva tjedna, razna druga prijevozna sredstva, tisuce kreveta po boljim ili losijim hotelima, hrana svakog moguceg porijekla, oblika i okusa te ljudi razlicitih rasa i obicaja ostavile su dubok trag u mom trazenju mjesta pod suncem. Svako putovanje je skola, za mene najveca, veca od mog faksa kojeg se vise ni ne sjecam, veca od svih ljubavi i ljutnja. Putovanja su kao droga, kad sam postao ovisnik mnogo toga sam u zivotu organizirao prema njima. Prije par godina sam osnovao turisticku agenciju, radim ono sto volim i time sam ostvario svoj san. Po svijetu se manje vise svugdje osjecam ko doma, prilagodjavam se u najvecoj mogucoj mjeri lokalnim obicajima, gledam oko sebe otvorenih ociju i otvorene duse. Nema mjesta rasizmu, podcjenjivanju niti netrpeljivosti. Svi smo mi ljudi bez obzira koje boje koze i kakvih politickih uvjrenja ili vjeroispovjesti. Obicaji su nam razliciti jer odrastamo u razlicitim kulturama.
Kao sto je mudar Paulo Coelho jednom izjavio: «Dobar mornar se postaje jedreci kroz oluje, a ne za bonace.». Putovanja su upravo to. Jedrenje na razlicitim vjetrovima pustinja, prasuma, dalekih mora i cudnih gradova. Iskustvo putovanja me naucilo mnogo cemu pa odlucih podjeliti s vama neke prakticne savjete. Kako najbolje iskoristiti boravak na nekoj egzoticnoj destinaciji, jer ruku na srce, cim se maknemo od doma sve postaje novo, strano i egzoticno? Lekcije sam uglavnom ucio na svojoj kozi i one dobre i one lose pa u nadi da ce nekom moja iskustva biti od koristi. Bio sam u najboljim hotelima Azije, spavao u satorima Serengettija, dobio na kocki u Vegasu i bio opljackan na ulicama Ria. Odlucio sam u desetak nastavaka prenjeti ponesto iskustvenih mudrosti:
1) Organizacija putovanja, odnosno priprema je vrlo vazna. Sto vise toga treba znati o mjestima koja se posjecuju. Od prakticnih stvari tipa klimatskih uvjeta do valutnih tecajeva i lokalnih obicaja. Takva znanja su mnogo bitnija od poznavanja povjesti ili lokacija najboljih robnih kuca. Kratko receno sto vise informacija o destinaciji manja mogucnost problema. Putovanje se moze organizirati preko neke turisticke agencije, sto moze biti bolje ili putem interneta, sto moze biti jeftinje, ali ne nuzno. Turisticka agencija koja poznaje sto radi i prodaje je svakako bolji i komforniji nacin, a cesto i jeftiniji. Cijene na netu su odavno izjednacene, konacno ni hotelijeri nisu glupi pa zasto bi prodavili jeftinije nego sto mogu preko agencija. Problem je pronaci agenciju preko koje se moze organizirati, recimo rafting na Zambeziju, stoga sto velika vecina djelatnika, pogotovo u velikim agencijama nije mrdnula sa svoga saltera pa nema blage prispodobe o tome sto prodaje i kuda salje putnike. Najbolje je provjeriti na vise mjesta. Kao preporuka putnog stiva moj prvi izbor je uvijek bio neki od vodica Lonely Planet edicije. Ima i drugih dobrih no u tima sam uvijek znao pronaci i poneku zanimljivu pricicu te prilicno korektnu preporuku restorana i hotela.

a di je duša, osim stila pisanja?