I tako je pocelo....

Evo samog apsurda, tvoje poruke uvijek odgovoram zadnje, ove druge nekako povrsno preletim i otipkam par rijeci
a tebi...
odvojim puno vise vremena.
neznam mozda ta neka posebna kominikacija u zaostatku vremena nekako to i prebrodi, ali nadam se da previse ne zamjeras. Mislim bilo bi steta da se nase komunikacije svedu na tri rijeci, razgovre o vremenu ili o poprilicno dobroj utakmici Brazila i hrvatske...
Mislim da je citava hrvatska jucer gledala tu tekmu, mislim izgubiti 1.0 od svijetski najboljeg tima i nije bas nesto lose zar ne??
Ma evo obecao sam ne pricati o tome a i mene koji ne pratim nogomet je ocito udario neki napad Prsizma, kovacizma te poprilicno teski napadi navijacke groznice popraceni sa urlanjem, vikanjem ispred televizora...
da je neko drugo vrijeme, zasigurno bi se dragi susjedi pobrinuli da sam ugodno smijesten u obliznju psihijatriju te bih imao lijepo sportsku kosulju koja se nazalost kopca i veze odozada. :-) ali barem je uvijek svijeze opeglana.
Pokusao sam u stilu pravoga amerikanca peglati pred televizorom ali hvla ti boze da asortiman moje ljetne odjece ne trazi previse peglanja inace bih spalio puno vise od dvije kosulje.  Smijesna stvar je da je njemacka pegla, ja nemacki totalno pa nepismen te umjesto da nacrtaju jedostavan plus i minus oni su to odvojili po materijalima... a joj.
Evo , jako je kasno , opet blebecem u nedogled , gledam tvoju fotku te naravno zanmisljam kakva si uzivo. Smijesno je to kada razmijenite fotke da se uvijek pitas kako netko izgleda uzivo i da li je fotka ono sto te privlaci ili ...
... pisana rijec?
Mozda sam misterij koji tezi nekoj boljoj te zanimljivijoj komunikaciji sa drugim ljudskim bicem, neki osjecaj potrebe za razgovorom i potreba za razumjevanjem sugovornika koji puno puta nemamo u "real lifu"
Zivot je ludnica, vecina dana jurimo negdje, pokusavamo shvatiti sta nas to drajva, a zapravo na kraju dana nemamo ni minutu vremena za same sebe...
Dinamika zivota je jedostavno takva, komunikacije postaju povrsne, kratke i osjecaji te odnosi postaju plitki...
Mislim svijet se promjenio u zadnjih nekoliko godina i mozda opet previse filozofiram ali zar ne mislis da je tako?
Ljudi se vise brinu za same sebe, a ne dozvoljavalju da ih svijet oko njih te drugi ljudi previse smetaju...
Posatali smo hladni, kao masine zapocinjemo radne dane, obavljamo rutinu...
Probudis, otusiras, posao, klopa, teretana i eto prosao je dan. Ponekada ne stignemo niti na wc, sjetiti se bliznjih a kamoli tek neku kvalitetnu komunikaciju sa drugima...
Valjda ovo pisem u nadi da svijet nece postaty cybervitrualan, da ce ljudska strana komunikacije prevladati...

Da, tako to obično i biva, kad interes se gubi ili ga više i nema..., pa nalazimo kojekakve izgovore i razgovore, opravdavamo to ovim ili onim...

real life ti sigurno pruza vise od iskrice .. oko tebe je tisucu ljudi koji također žele s nekim jednostavno,razgovarati,slušati... katastrofa je to sto su to mozda tvoji prijatelji koji ce također doc doma, sjest pred ekran i probat nac srodnu dusu za tu noc...

koje je to zavaravanje ...

okreni se oko sebe .. tko zna mozda sretnes negdje i mene ...

svi mi ubiti zelimo isto ...