TREŠ_PRODUKCIJA

Hoces mejl?
Crta na horizontu. Eto tako bi se mogao opisati osjecaj koji me prozeo
prije nekoliko dana. Produzzeni vikend je poput neke rupe u koju covjek
nepaznjom moze upasti , ali jednako tako moze se izvuci grcevito
grebuci noktima po stjenkama vec odmaklog vikenda. Nisam gubio vrijeme u
cetvrtak pa sam odjurio s posla prije 16 i kroz pola sata vec sam jureci
po autoputu palio frulu. Tony, dugokosi geodet vozio je gore od kakve
napudrane fufice kojoj trube na semaforu i vicu "Makni se droljo! Kak
to vozis glupaco!" i sl. Glavom sam mlatio u svim smjerovima pri brzini
od 200km/h i mislio sam samo da signem do Biograda ziv pa cu se vec
nekako snaci. "Kako se to vozis seljacinoo!!!" vikao je Tony. Mislim,
frajer je zivcan i vozio je ko kreten ugrozavajuci u svakom trenutku bar
jos jedno vozilo u blizini naseg,a da ne pricam o neugodnom osjecaju u
zeludcu koji me proganjao do samog kraja puta. U njegovoj gajbi u
Biogradu upoznao sam njegovu sestru nesto sa M..., jebi ga zaboravio
sam, nije ni prva ni zadnja. S njom je bila i njena frendica, nazovimo
je Barbi, i njen mali francuski buldog. Kakva smijurija od psa, izgledao
je kao "Usisavac na baterije". Osim smjesnog izgleda proizvodio je
zvukove krkljanja koji su sastavni dio njegovog disanja.Barbi je rodjena
u Svedskoj, ali zivi u hrvatskoj vec par godina. Fino se snasla, lijepo
prica nas jezik. "Ja se rodila u Svedska, imam decko vozo bijeli BMW.
Najveci u cijeli Biograd. Mislim BMW..." " Pa dobro sta radis ovdje?"
pitam ja nju. "Nista, zajebavam se" veli ona. "Dobro." Pobjegao sam iz
Biograda prvim autobusom za Pirovac glavom bez obzira ostavljajuci tu
"fency" ekipu s njihovim "problemima".
nastavice se....

Pirovac ko Pirovac. Malo selo koje je igrom slucaja postalo turisticka destinacija , samo selo ostaje selo.igrom slucaja u njemu ljetuje moj dooobar prijatelj Vrba kojeg jako volim. Zajedno smo prosli pola zivota i sve sto on nosi. Dobro i lose. Dusa od covjeka,samo ima jedan mali pomak, on je lud. Ludjaci su super, ne bi bilo niti tako lose kada bi poludio, onako.. potpuno. Pa sta fali!? Lud si i boli te kurac. Problem je u tome sto onima oko tebe nije bas svejedno. Ustvari medicinski on i nije lud iako je na rubu, pa tko nije pitam te ja? I tako se dvije ljudine, na rubu, nasle uz more spremni da se rastranciramo u mljeveno meso. To smo i napravili. "Sodoma i gomora!!" vikali su mjestani skrivajuci svoje mlade kcerkice ispred nas. " Nemoj se slucajno druziti sa ovim mangupima, nos cu ti razbiti!!" prijetile su majke i bake tek propupalim pupoljcima jadrana. Nas to i nije previse smetalo pa se i nismo druzili s njima vise nego je to potrebno. Mislim... znas sto mislim. "Nego Cile, sto ne bi uzeli brod pa u gusarenje?" upita me Vrba nekim znacajnim pogledom. Kako da mu objasim da je vrijeme lose i da puse bura. Brod je pun vode i nemamo goriva. Nitko normalan ne bi se usudio odljepiti od obale pa jos da ide na pucinu, mislim stvarno Vrba. Dogovarajuci se na molu nismo ni primjetili neku kreaturu koja nam se priblizavala s ledja. "Sta je papci, neka frka s burom?!". Bio je to Mario, domaci i jedini panker u selu. Sluzbeno, na papiru ludjak koji se lijeci vec godinama od prirodnih droga npr. bunika, mak i sl. inace je normalan. Po zanimanju je ribar, lovi tune zimi. Na brodu s tri "bivsa" narkomana, dva alkoholicara i jednim bivsim alkoholicarom poznati su na siroko kao "Putujuca komuna". "Pa, de si Mario picko stara!?!" Tako se mi izgrlili i izljubili, pa se dobrano napili. pijanka je bila kratka ali zestoka. Savrsena priprema da se otisnemo s brodicom u oluju bas kao pravi gusari. Bura je sibala na refule bacajuci nasu kantu na valove sto su postajali sve veci i veci.
Nastavice se....

Hahah nasmijao si me sa ovim bijegom iz Biograda u Pirovaccc hehehehe.