prvi korak...

Da, prvi korak do sreće je upoznati sebe i shvatiti zašto toliko puno treba natrpati izvana unutra kako bi se ispunila praznina...
Neki trpaju izvana unutra, a opet, neki drugi daju iznutra prema van. Što ti drugi imaju što ovi prvi nemaju. I gdje ja tu spadam?
Ako kažem da sam ja ovaj drugi, što onda radim na iskrici? Aha, vidiš? To je prvi korak, biti iskren prema sebi. Pa da, nisam baš tako savršen kakav se svijetu predstavljam...
Ali ipak, osjećam neko savršenstvo svog postojanja. Misli malo. Čujemo se.
 

04.06.2006. u 23:55   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

A da se prošećeš do proročišta u Delfima i pročtaš što je tamo pisalo: Upoznaj samoga sebe! , pa nećeš trpati druge, niti drugi tebe...

Autor: mario4   |   05.06.2006. u 0:38   |   opcije


ne postoji ili ovo ili ono...mislim da je pojednako uzimanje i davanje jer da bi dao moraš nešto i imati..svatko rođenjem dobija dar, tako se prenosi od samog početka.

Autor: _myra_   |   05.06.2006. u 11:36   |   opcije


Dodaj komentar