all_or_nothing

Here's my story...
  Upoznao sam ju na nevjerojatan način.Imao sam djevojku koja me voljela ali voljela je i ostale.Niti jedan se muškarac neće pomiriti sa švrljanjem i priča je za mene bila završena.Izgubivši me,pokazala je zavidnu domišljatost u pokušajima da me vrati.Naravno da me s tim još više iritirala ali što god učinio nisam je se mogao riješiti.Nije mi padalo na pamet vratiti joj se i ona je toga bila svjesna ali nije si mogla pomoći.Samim tim ni meni...Jedan me dan nazove i da mi broj na koji želi da se javim.Već dobrano isfrustriran padnem na obećanje da je to njen posljednji pokušaj i da će me prestati moliti.Iza broja krila se njena frendica koju nikad nisam imao prilike upoznati.Nemam što izgubiti i nazovem...
 -Bog.Zovem se S.Ti znaš zašto te zovem a ja ne znam...
 Dočeka me nježan i topao glas:
 -Moje ime je M.Nikad se nismo upoznali.Obećala sam frendici nešto ti ispričati,ako želiš čuti...
 -Ti sve znaš?
 -Znam.
  Namršten što bivša moju intimu dijeli sa svima koje poznajem i ne poznajem,ali i razoružan njenim nježnim glasom pred kojim mi maske nisu bile učinkovite,jer ionako je sve znala,dogovorimo se za kavu na nekom mirnom mjestu.Razmišljao sam da ne odem ali znatiželja je opaka stvar...Parkirala je na mjestu gdje smo se dogovorili i ostala u autu.Namjerno sam kasnio dvadesetak minuta možda se nadajući da će otići i poštedjeti me neugodnog prelistavanja neuspješnih stranica moga života.Ne uspjevši ju prije pogledati uđem u auto i zabezeknut ljepotom indijanskog tipa promucam ime,pružim ruku i gotovo zaboravim zašto sam i zašto je tu...Razoružala me osmjehom.Brzo se oporavim i prepustim joj kontrolu situacije.Imala je više informacija od mene i zanimalo me kako će se njima služiti...Naručivši kavu i kupivši trenutke mira priča je potekla bez pitanja...Njena životna priča...Prekinem ju:
 -Znaš da joj se neću vratiti?
 -Znam.Osjetila sam to.
 -Ipak ćeš mi ispričati?
 -Ako želiš čuti...
   I pričala je...Hipnotiziran riječima sa smislom razmišljao sam o tome koliko imamo zajedničkih priča ispričanih i doživljenih kilometrima daleko ali toliko bliskih,prepoznavajući stavove kao svoje,razmišljanja kao temelj budućnosti,ljubav kao izvor svih želja i pustinju svih nadanja...Pitao sam se zašto mi to sve priča?Toliko joj je bivša dobra legica da potpunom strancu odaje tajne?Postoje li još ljudi koji su tako što spremni učiniti?Hmmm...Prevarila je dečka.Razlozi su nudili opravdanje za taj čin.Nije ga predstavila u ružnom svjetlu,što mi se svidjelo i osjetio sam da se iskreno kaje zbog toga.Nije ga više voljela...Svijet je mali i ispostavilo se da mi imena nisu strana i da mogu pokloniti joj podatke koji su joj nedostajali...Pričali smo satima i jedino su neprestani pozivi moje, sad već bivše,koju je zanimao ishod teme koju nismo zapravo ni pokrenuli,atmosferu ponovo učinili mučnom i stvarnom...Rastanemo se bez pozdrava i puni pitanja.I bez razmijenjenih brojeva ili dogovora hoćemo li se ikad vidjeti...
  Tražeći mir pobjegao sam na još jedan teren daleko od svih.Rat je bjesnio svom žestinom ali bio mi je prijateljskiji okoliš nego slomljeno srce i povrijeđeni ego.Nije dopustio da razmišljam previše.Daleko od očiju-daleko od srca...Prošlo je godinu pa i više.
  Sreli smo se slučajno i smijali kao da se znamo cijeli život.Nije bilo potrebno vraćati se na stare teme jer bile su već apsolvirane.Tada je već imala dečka kojeg dobro poznajem.Ja sa novim pričama i trenutak kojeg smo imali proširio se na cijeli život.Smijeh,sumnje,strahovi,želje,svjetsko nogometno prvenstvo i Šuker i Boban i izbori za miss i Branka Bebić...Nije bilo teme koju nismo dotakli uživajući u druženju.Čuli smo se svaki dan.Nikad nisam imao osjećaj tolikog povjerenja ni prema kome.Čini se ni ona.Jesam se zaljubio?Mislim da jesam ali si to nisam smio dopustiti niti joj priznati.Zašto?Znam da je iz straha da ju ne izgubim.Toliko mi je značila da nisam se usudio biti sebičan i tražiti ju za sebe...Kukavica?Vjerojatno da jesam.Rizik mi je bio prevelik.Želio sam ju blizu na bilo koji način.
  Sumnjala je da ju dečko vara a ja sam se uvjerio da je.Nikada joj nisam odao pravu istinu.Dugo sam se dvoumio da joj kažem ili ne.Odlučio sam ju zaštititi lažima.Greška?Nikad neću znati...Možda bi me zamrzila jer znam da ga voli?Možda sam joj želio najbolje jer znam da i on voli nju?Možda sam jednostavno svjestan da ga je odabrala i da joj on može pružiti bolju priliku...Možda mi je njena sreća važnija od moje?Cccc...Mjesto za različita mišljenja i moraliziranja.Svatko će imati svoje.Moje mišljenje i stav nije bitno za ovu priču.
  Rijetko se vidimo.Poneka poruka sa kratkom rečenicom tipa:
  "Samo želim da mi napišeš da si sretan!"
  "Samo želim čuti da si sretna!"
  I izgubili smo se s vremenom.Udaljili.Potrošili onaj prekrasan trenutak potpunog pripadanja...Nitko zapravo ni ne zna i dobro smo od svijeta sakrili sve što smo dijelili.I nikad nitko neće znati.Možda se bojimo da ne bi razumjeli?Ili da bi nam jedno drugom uzeli...
  Najljepše nam je znati da je dovoljno da napišemo ili izgovorimo: "TREBAM TE" i da cijeli svijet osim nas taj trenutak prestaje postojati...
 

Jelda je baš super taj osjećaj kad znaš da si se zajebo... i kad kreneš sam sebe uvjeravati da nisi... pa smisliš knjigu opravdanja i povjeruješ u njih. A znaš da sam sebe lažeš. Znam taj osjećaj.

;-)

all, trebao si joj reći da ju vara...zašto si mislio da ju dečko voli ako ju vara? a ako si tak bil lud za njom, zašto si to pustio? i...jel jeste sretni sad?

scare...nikad neću braniti moje priče jer nitko ne zna i ne može znati granicu između realnosti i mašte.u pričama sve piše...znam da znaš čitati.;-)kaleid zna.;-)

scare, koliko god je teško, nikad se ne smije tako nešto reći, jer to je savršen način da te draga osoba zamrzi zauvijek.

to se zove:"ubijte glasnika koji nosi loše vijesti."

Ha, ha... a najgluplja je ta tiha patnja koju nosiš u sebi. Kad bi mogao promijeniti tijek povijesti... ne bi ništa mijenjao, jer nekako si navikao živjeti s tim kamenom u cipeli. Pa nek žulja, podsjeća me da sam živ.

mnoge godine sam provela uz njega iz samo jednog razloga ...da docekam da mi kaze...TREBAM TE...