Sudbina
Baš jučer, kada sam bila sama u gradu i odlučila ne ić u školu jer sam totalno psihički rastrojena, srela sam jednog dečka u gradu i pričali smo kao da se znamo čitav život...tko zna što bih bilo da sam to poslijepodne ostala sama...vjerojatno bih napravila neku glupost...ovako smo tako lijepo pričali...tako smo se složili....da to nemogu opisati riječima...spasio mi je život....kao da je neba pao... čudna je stvarčica ta sudbina
30.05.2006. u 8:50 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara