malo moje zlato...

...znam da si zbunjena...tuzna i izgubljena...da mislis da si ti kriva i da se tvoj svijet srusio...znam da sa svojih 5 godina puno toga ne razumijes...i da te onda jos jace boli...
mila moja, razumijem tvoju bol i zelim ti pomoci, ali su mi ruke vezane (ili mi je to samo izgovor)...malena moja i ja sam zbunjena...tuga u tvojim okicama boli me vise od bilo cega, nedostaje mi tvoj osmijeh, veseli i zvonki i tvoj sapat kad me molis da izvedemo neku vragoliju....
...znam da ti sad nije do toga...znam da se bojis...znam da ces nositi oziljke cijelog zivota...
...voljela bih te zastiti...pokusat cu barem...barem malo...ali ne mogu ti to obecati...ne mogu ti obecati da vise nece boljeti i da te nece jos dublje povrijediti...ne mogu...ne mogu ti obecati da cijeloga zivota neces lijeciti rane...a vise od svega zelim te zastiti...
...duso moja mala sramim se svoje nemoci da ti pomognem...
...prerano te tjeraju da odrastes...
...ne mogu te zastiti od svega ... ali znam da nikada necu otici od tebe...da cu uvijek biti tu...s tobom, za tebe...uvijek biti tu da se s tobom smijem, igram, da te saslusam, da ti pomognem, savjetujem i uputim te...ili jednostavno te drzim u zagrljaju moj mali plavi andjele...
...i znam da ima jos ljudi koji te  vole...koje i ti jako volis...djevojcice moja mala...mi cemo te cuvati....
volim te malena moja djevojcice...
 

23.04.2003. u 1:54   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

Trenutno nema niti jednog komentara

Dodaj komentar