Nestajanje

Zbunjena i naivna....svakodnevno u interakciji koja je ništa više nego samo površne riječi...ništa mi nemože dotaknuti dušu...zaintrigirati me svojim riječima...previše puta su one oštre poput žileta rezale moju dušu i srce...ne više, došlo je vrijeme da se suprotstavim predatoru koji me gleda iz  mraka i željno očekuje moju propast...ubojica s licem nevinog djeteta koji me toliko puta vješto prevario i svaki put uništio djelić mene...ostao je samo još jedan dio moje moje biti, jer ona je već toliko raskomadana da pri svakom udisaju osječam oštru bol...koja je znak da ću uskoro postati prazna....