TreasurePlanet

Jesam li jutros uhvatila dio tišine samo za sebe?

Onako uz kavu, razmišljajući o svim sitnim detaljima jedne nedovršene slike.
Slike što već godinama umorno, neusklađenih boja, toplo hladnih kontrasta stoji naslonjena na zid, nikad dovršena, a opet tako, poput kakva podsjetnika pokreće još jedan dan.
Biram detalje, možda onaj lakši, kojeg mogu upamtiti unatoč svih praznina.
Koji me trga svojom nepodnošljivom jasnoćom. Ne moram misliti, samo osjetiti poteze plošnih formi tek nanesenog sloja boje kojom umjetnik savršeno oblikuje tu neku neprepoznatljivu privlačnost znajući da ćemo je upamtiti istoga trena, ako ne po dobrom, a onda po upornom traganju za tim već davno prekrivenim slojevima koje tako majstorski vješto prekrivaju sve naše tuge i boli.

Kistom klizeći, mrlja na mrlji još jednog oblika nestaje, promjenom smjera, gubitkom razuma, zatvorenih okvira koje je netko davno ukrao.



Kako se čovjek lako izgubi…
Kako se čovjek lako izgubi u malim stvarima. Možemo satima hodati od stola do ormara, od ormara do kreveta i ne naći izlaza.
Možemo čak zaboraviti gdje se nalazimo, pa pokušat izbacivati strelice u neki ormarić na zidu.
- Hej! Ormaru! – vrisnuti glasno.
- To sam samo ja! - ili možemo samo leći na pod i gledati prašinu.
I u tome je neko nadahnuće.
To je najbolje raditi u skladu s vremenom.
No, teško je odrediti rokove, jer kakve prašina ima rokove?
Još je bolje gledati u lavor s vodom. Uvijek je korisno i poučno gledati vodu.
Čak i ako se tamo ništa ne vidi.
Mi smo jednom gledali vodu, ništa u njoj
nismo vidjeli i ubrzo nam je postalo dosadno.
Tješili smo se da smo ipak učinili dobro djelo. Savijali smo prste i brojili. - A što smo brojili – nismo niti znali, jer kakav je to račun u vodi?
… sasvim obične besmislice - pomognu udaljiti me od monotone svakodnevnice..

dobro ti jutro, ljubavi…

Sanjala sam noćas da si drugu ljubio..zbog neke čudne zime padao je prvi snijeg..sakrije se umornim očima..more tihu bonacu svira..pod prstima trag u pijesku, mašem brodovima…u daljini svijetli
grad, sakrij se sa mnom u toplu postelju..sakrij me tijelom od zime i pahulja.. kroz okna dva neka
blista pospan grad.. poželim te zarobiti...eh, da se vrijeme može zalediti, pa ih sjećanjem
otopiti…


dobro jutro, ljubavi...