Dok mislim o tebi, dvojim
A možda je sve ovo samo san
Onaj čudan što se sanja
Nakon napornog dana
Koji se prekida stalno, svakih pola sata
Buđenja u znoju
Nervozna
Ustajanje, cigareta, hod po sobi
Da li je sve stvarno
Ili su san i java previše blizu
Možda će doći buđenje
Lijepo
U sunčano jutro
I otkrit ću tada da zapravo
Spavaš pored mene
Nasmiješena i sretna
Pa ću ustati i skuhati kavu za oboje
Spremiti doručak
Probuditi te poljupcem
Polako i nježno
Buđenje kakvo zaslužuje
Ona u čijim rukama mi počiva
Srce
14.05.2006. u 11:53 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar