One Day At A Time from my point of view

Evo, dok cekam Prison Break malo da se rastipkam. Imao sam najbolju volju otic na cugu al ciljana ekipa nije imala nekaj para, a s time ni volje. Ponekad stvarno razmisljam cemu sve ovo. Znam da se svi pitaju sto je opce smisao zivota il jada jada ja, al mene to fakat iritira. Koji cemo mi tu kurac? Nismo mi pametni kako brijemo da jesmo zat kaj nebi svi bili zadovoljni sa zivotom, tjne bi ga svi trpjeli tak lako. Ostvarenje moga sna je da zavrsim fax, sredim si ono sto zelim raditi u zivotu i upoznam prekrasnu damicu vrijednu sve moje paznje. To bi i dobila i to je maksimum sto se moze dobiti. kakve pare i gluposti. Ljudi su fakat zadovoljni sa malim stvarima. Zato me zivcira kad netko ne zeli nesto raditi samo zato kaj nema para. Recimo pokloni. Moja stara ne zeli ici posjetiti neku rodbinu ak im ne kupi kilu kave i neku cugu i gluposti. Sve je to u redu, ali stvarno, znaci da nije to kupila da ih ne bi posjetila opce? Sto je jos bolje, oni ne kupe nis kad dolaze. Sto je stvarno cilj nekom nesto kupiti ili se ispricati s nekim do koga ti je stalo i koga nisi vidio dugo. Bezveze. Jebes pare. Nego, vratimo se mi poanti. Moj san bi ukljucivao kucicu i psa i BMW svakako. Muska stvar. Koliko god to meni jebeno dobro zvucilo, to je jedan obican normalan zivot u kojem nema nicega zanimljivoga. U danasnje vijeme mozes cijeli zivot posvetiti kreativnosti i poslu. Sto nakon toga? Svi znaju za Mozarta i Picassa i neku bezvremensku ekipu. Pogledajmo malo prizemnije. Moja obitelj je velika. Jako velika. Ja ne poznajem ni bratice od mojih staraca, ni njihove striceve, tetke, itd., kamoli praovo praono. Ti ljudi su mi stranci. Sto meni vrijedi njihov zivot? Nista. Sto ja njima znacim? Jel to onaj mali od ovog i onog i... Nista. Necu ni pricati sto mi znaci netko ko zivi u Barceloni na trecem katu zgrade u ciji sam prozor gledao dok sam isao sa maturalca. Istina je da zivot vrijedi onoliko koliko te bliznji priznaju i vole, ali meni to nije nesto. Mene ne zanima bas previse sto misle o meni. U zadnje vrijeme sve gledam nekako pesimisticno i bezvrijedno. Na kraju krajeva. Evo, upravo sam cuo da radim u srijedu nocnu. Drazesno. Nece moj radit dok bude studirao. Da imam sve pare svijeta i da posjedujem sve na svijetu, sto ce mi to? Dozivit cu mozda 70, 80 godina il ni 50 ko moj stari. Dosao sam do zakljucka da treba raditi iskljucivo ono sto zelis, treba prozivjeti sve sto mozes, jer jednom se zivi. Drugu priliku dobije samo dalai lama. Nemam vise vremena. Tipko bi ja jos, pa makar za bezveze. 20:47
Vracam se. pogledao ja zakon bratova i ubio sam mrava. Zivim u predgradju i blizu je pojas sume pa ima tih malih stvorenja. Ubio sam jednog i drugi je odmah dosao i poceo ga nositi valjda do mravinjaka. Nisam saznao zato sto sam i drugog ubio. Moram naci mravinjak i pobit ih. Ne podnosim ih, ali koja smrt. S noktom sam ga sam zgnjecio. Jedan trenutak je tam, drugog ga vise nema. Gledao sam nedavno posljednjeg samuraja s onim scijentologom Tomom Cruiseom i film je do jaja. Ti samuraji su samo gledali kako ce umrijeti i hoce li umrijeti casno. U 15. i 16. stoljecu su ljudi strasno ginuli na onim dvobojima gdje je prezivjeli u pravu. Tada ljubavi bas i nije bilo i svi ljubavni filmovi na tu temu iz satro tih razdoblja su zapravo laz zato kaj su tada bili brakovi dogovoreni. Kao neki muslimani danasnjih dana. Kod mene se susjeda tako udala i nije imala izbora. Kad pogledas to je tuzno, ali opet, funkcionira. Ljudima nekada ne treba dati pravo izbora zato sto su nekada fakat kao retardirane ovce. Ne znaju ni sami sto zele pa gledaju sto drugi zele pa odluce i oni sami to zeljeti. Pitajte oko sebe ljude zasto su poceli pusiti. Zbog drustva koliko god oni to ne htjeli priznati. Koliko dobrih mladih ljudi rade budale od sebe samo zato sto ne znaju sto zele. Ja znam sto zelim, samo mi je glupo to sto je to sve, gledajuci veliku sliku, zapravo bezvrijedno. PS Ak stvarno ovo citate trebali biste mozda na pregled. Mozda :) 23:04

25.04.2007 02:10
Danas je jeben dan za prisjetit se u buducnosti. Danas je dan kad sam shvatio da cu zavrsiti fax. Danas je prvi dan nakon
dugo vremena kad sam ja zapravo htio uciti. To je malo strano za mene. Ja sam jedan od onih kojima se bas i neda raditi
sve sto drugi pozele. Ja radim sto i kako ja hocu. To mi donosi neki oblik mira. Ovo je ono sto sada zelim, pismeni ispis mojih razmisljanja i njihova mijenjanja kroz vrijeme. Zasto? Prosle godine mi je otac umro i to je glavni razog zasto me jednostavno boli k za sve zivo. Nisam jedan od onih koji krive sve oko sebe za sve sto nisu oni napravili, a trebali su. Razumijem da je smrt zapravo glavni dio zivota i jedini neizbjezan, uz ljubav. Oni koji su dozivjeli slicno razumjet ce me u potpunosti. Nakon njegove smrti nisam gledao televiziju puna dva tjedna. Nije mi bilo zabranjeno ni nista. Jednostavno, nisam. Bio sam ko biljka po kuci i uz svu podrsku obitelji i prijatelja koji su me nastojali sto vise zaokupljati raznim kavama i slicnim, u sebi sam poceo vrsiti fotosintezu. Kazu da te cini snaznijim ono sto te ne ubije. Totalno su u pravu. Prije sam takodjer bio strasna flegma, ali ovo sada nije ni za opisivati. Nikada nisam imao tremu pred ispit i takve gluposti. Sad se ne bojim nicega. Odgojen sam onako kako drugi mogu samo sanjati. Sa ocem sam pusio travu. Prvi i jedini put. Jednostavno me to ne privlaci, ali s njim to nisam mogao propustiti. Mislio sam da nikada necu shvatiti zasto mi se smijao kad sam razbio frendu auto umjesto da bar podigne glas. Sada razumijem i zbog toga ovo i pisem. Sada znam da je i on radio pizdarije kad je bio mlad kao i svi ostali i znam da se u tom trenutku prisjetio kako je on jednom davno, kada se led sa sjevera drzao na okupu, razbio susjedi ogradu i da je znao kako je njemu bilo. Ja volim svog starog i znam da je ponosan na mene. I jako mi nedostaje. Nazalost, nije vise tu uz mene i nikad mi vise nece moci odgovoriti na neko pitanje i nikad mi vise nece moci nesto objasniti. Nikada ga necu moci upoznati kao covjeka. Ja sam ga upoznao samo kao oca, moralnu velicinu punu ljubavi i zelje da mi pruzi sve sto sam htio. Sve sto bi sada dao samo da me jos jednom zagrli. Nesto nevjerovatno, koliko se covjek moze osjecati prazno i bezvrijedno. Koliko je jaka ta rijec, nikada. Nikada. Nikada. Ovo pisem da bi moj sin jedog dana mogao mene upoznati kroz moj zivot i moja slova. Slova koja ja nemam od svog oca. Ni ne znam sto je radio prije tridesete godine zivota. Nitko mi to ne moze objasniti onako kako bi on to mogao. 2:31





28.04.2007 10:51
Evo, sjedim opet i pisem u tisini svoga doma, totalno praznih misli i trenutno bez ikakvih vecih obaveza. Just the way I like it. Posto je subota i jucerasnja dva kolokvija su prosla, mogu i ja malo odmorit. Pri sam napisao kako tako, a na drugi nisam ni izasao. Jebiga, ko ce cekat 4 sata do drugog. Bio sam i gladan i nisam nis ucio za taj drugi. jebiga. Odmor mi nece potrajati dugo. Vec sam trebao biti u garazi. Moram tog jugica srediti napokon. Moram si sloziti mjuzu dole. Laptop i zvucnike, di ces bolje. Moram mu ubaciti taj moto vise. Raskopan stoji od 12 mj. Katastrofica. Ni ne znam zasto sam ga isao raskopavati. Bilde. Nekako osjecam prazninu kad udjem u garazu. Jedini sam muski potomak svog starog i sve smo radili zajedno. Sad je garaza samo moja. Imam 4 sestre, jedna vec zivi kod decka, a i druga samo sto ne ode. Ide to vrijeme upizdu materinu. Ostat cu sa starom i ove dvije mladje. treba i njih netko i nekako odgojit, posebno nakon te traume koju su prozivjeli. Mogao bih lagano ici. Veceras jos i nocnu radim. Radio sam 6mj. nocne u sandwich baru i nikako mi se nije slagalo s faxom, al nekako je islo. Posljedica je to to sam sjebo fax u 4. semestru. Trebao sam pare. Trebam i sada. Oni me sada nazovu ako im trea tu i tamo netko, obicno petkom kad i meni najvise odgovara. Petkom zaradim, subotom potrosim i tak. Nekad dam staroj ak joj treba para. Vrijeme je za dovidjenja. 11:06





29.04.2007 19:21
Lijepo je imati laptop. ja sam jedan oblik aktivne ljencine. Zelim nes napravit i znam kako, samo trazim sve uvijete ko da sam neki profic u tome. Ne da mi se nista iz pocetka. Tipa, zelim rastaviti auto i malo ga pregledati. I to bi bilo super kad ja ne bi htio odmah da imam i+cijelu radionicu sa svim mogucim aparatima i uredjajima. To je malo zajebano, zato sto ak nemam sve sto mi treba, meni se ni ne radi. Evo, maloprije sam dobio dobru ideju za malo tipkanja i ja bi sada odmah da mi netko skuha caj, upali komp i posjedne me. To ce se dogoditi samo ako me auto trkne i budem invalid. To bas i ne zelim. reba biti zadovoljan, ali nekada je to tako tesko. Evo, danas sam odradio onu nocnu i jedva prezivio. Jebeno mi se spavalo. Dosao doma i spavao ko malo dijete do 2popodne, a od onda do sad lezim na dvosjedu, 24sata sa programom pored mene i samo mijenjam kanale. koja ljencina. Ipak, danas je nedjelja i dan je za odmaranje, zar ne? Jos ni sutra ni preksutra ne radim nis ozbiljno. Jugica sam jucer sklepao, al je jos uvijek daleko od voznog stanja. Nema ni stakla ni struje ni svjetla To bi trebao sutra srediti. Sad mi je palo na pamet da napravim multimedijalni dnevnik. Kad budem star jednog dana da mogu vidjeti sto sam radio i cuti svoj glas, glas mladosti. Ova kuca u kojoj sam proveo vecinu zivota polako se mijenja i ono sto je nekada bilo polako nestaje. Zelim to zadrzati. Ja inace jako brzo zaboravljam detalje i sve naocigled nebitno, ali jednom cu se htjeti prisjetiti sto sam radio, kao sto sada zelim znati sto sam radio i kako je bilo kada sam imao 12 godina. Nikada to necu moci vidjeti. Time flies. 19:41




30.04.2007 10:06
Odlucio sam staviti novonastali dnevnik na net. Problem je u tome sto sam imao vec par dnevnika na kompu i sve sam sjebo do sada. Uvijek ja nes prckam po kompu i zbrisem pol toga slucajno. Nije da sam glup. Mozda malo. Nema veze. Evo, probudili me ovak rano. Katastrofa. Susjed zove da zahvali zato sto je satro neko iz moje obitelji odvezo njegovu zenu u hitnu. Zeni se ukocila lijeva strana tijela, a ja sam mu morao objasniti da je nazvao krivi broj i zahvaliti mu sto me probudio. Ne bi mogao bez njega. Jebiga. Vrijeme je neko glupo i taman je da spremim tu garazu vise. Nisam vec mjesecima. Ak se ne odem negdje spontano zapit brijem da cu se danas malo raspisati. I got a lot of things on my mind. 10:12