6 žena fratra Keruana !

Zabacih udicu ponovo u vodu.Ribica se bacala oko udice."Pustio si me ,ispunit ću ti tri žele"reče."Netrebam ništa,idi"rekoh."Nede to tako ,moram ti ispuniti tri želje"bila je uporna."Dobro,možeš li mi vratit zdravlje"upitah."Nemogu,poželi nešto drugo."reče već nervozna."Vrati mi onu koju sam volio "rekoh."Nemogu,umrla je,neispunjavam takove želje"reče."Vrati sreću i osmjeh na lica miliona ljudi"rekoh."Nemogu ni to"Reče."Pa što možeš"Upitah je ."Ispuniti ti tri želje" to mogu."Pa to su tri želje koje želim da mi ispuniš"rekoh."To je prošlost i neda se popraviti"reče."Zašto poželjeti nešto što me neće usrećiti"."Svakom nešto treba"Trebaš ,auto,lovu,dragulje?""Ne ,netrebam.Dobro,daj mojoj duši mir i spokoj" "Ni to nemogu""Znam što možeš,reci mi kada dolazi moj zadnji dan na ovom svijetu""Ribica presta plivati."Doista to želiš znati" upita."Želim." Ribica mi šapnu dan i godinu,i odpliva dalje.Zapalih cigaretu miran i spokojan.Znao sam ono što nitko drugi na svijetu nije znao.Dan svoje smrti.

Izmišljena priča

Ljudi nek Bog pomogne onom čija je.

al mi jedno jutro ostade u dobroj i ljepoj uspomeni.Bio sam mlađi i negdje oko 6 u jutro krenuh na posao sa Remize.Bila je očajna gužvetina.Ljudi su se tiskali ko sardine.Držao sam se za rukohvat i polako kretao za masom.Odjednom u krilu osjetih oblu stražnjicu.Bio je to preblizak kontakt da mi budalaš ne počme bujat.Miris njene kose još više potaknu to divljanje u hlačama.Pomaknuh se u natrag koliko mi je to dozvoljavao prostor ali s menom se pomaknu i obla guza.Sad je još čvršće bila pripijena uz moj ud.Uvukoh se koliko sam mogao i na trenutak dodir prestade.Malo kurac,za kratko.Uskoro je bila ponovo čvrsto pripijena uz moj ud.Okrenu lagano glavu i pogleda me .Osmijeh i crveni obrazi mi dadoše do znanja da to i nije više slučajno.Opustih se i prepustih stihiji događaja.Guza se poče ritmički kretati.Za poludit.Više se nije dalo izdržati.Primih je slobodnom rukom za bok ,a ona stavi svoju ruku na moju.Povuče mi ruku prema trbuhu.Popizdih u trenu.Približavali smo se Savskoj."Idemo dole"šapnuh joj na uho."Idemo "reče.Završismo u Laguni.Javih šefu da sam bolestan i da nemogu doć radit, iako pošteno odradih cijelo radno vrijeme.

sa kojima podjelih bezbrojne užitke zajedničkog stvaranja ,raznih ukusnih delicija.Više nisu u stanju podnjeti da ih tuku vrućine,fleke ,deterdženti i vjetrovi.Umorne su.Prebrojah na njima fleke od kuhanja.Jedna ih ima preko dvije tisuće,a druga nešto manje.Nema tog deterdžentza na svijetu koji im može pomoć.U njihovu čast predložit ću ih za Ginisa,jer na tako malom prostoru je skoro nemoguće imati toliko fleka.Sad se na meni šepuri nova jedra majica,a njena mlada prijateljica veselo čuči u ormaru.Teško mi se rastat od mojih starih vjernih prijateljica majica .Slava im.

najjebizovnija riječ u engleskom jeziku.Svaki komad je drugačije kaže,uz drugačiji izraz lica.Obratite malo pažnju na tu riječ ,dok gledate film ,ili tv.Isto vrijedi i za muški What.Nisam prolupao.Možda samo malo.

U rukama ti držah
lijepo lice.
Tvoje nježne oči
promatraše me.
Volim te,rekoh.
Usne su ti mirovale,
a oči govorile.

Poljubih ti meke usne.
Usne mi vratiše poljubac.
Volim te,ponovih.
Usne su ti i dalje
bile njeme
al su oči plamtjele.
Privinuh te
na svoja prsa
i poljubih ti kosu.
Volim te,ponovih.
Usne ti i dalje,
ostadoše njeme.
Opet ne dobih
toliko željen odgovor.
ali tvoje oči,
govorile su sve .
Probah se odupreti
ljepoti i čari
tvojih očiju.
Zbogom,rekoh i krenuh
drugim putem.
Usne se konačno pokrenuše.
Stani,čuh tvoj glas
kako tiho šapće.
Vratih se i poljubih ti usne.
Usne mi nježno odgovoriše.......

Znači da moj slučaj te razlozi zbog kojih sam se rastavio od bivše i nije rijetkost.Ispada da je maćeha, maćeha kako god okreneš.Kad smo dobili zajedničko djete njena je mržnja prema mojoj kćeri iz predhodnog braka i eskalirala.E zato ja danas i živim sam.

utamanio sebe i nametnike.Bauljam po kući i tražim protu otrov.Bljak.

preko agencije "Plati i popuši".Odsjeli u hotelu "Promaja".Dragi moji roditelji.Ovdje nam je ljepo i stalno se kupamo u bazenu.Rekli su nam nastavnici, ako budemo dobri da će nam pustiti i vodu u bazen.Vaš sin Puško.

da i obična rastava braka/Čudno,ne obične veze/ima vrlo traumatičan učinak na muškarčevu psihu/Natkasl/.Dokazano je dalje, da je takav stres ravan,a možda čak i gori po snazi od stresa u trenutku smrti voljene osobe.Jedan od gorih stresova /Željeli vi ili se spontano dogodilo/po čovjeka je obavjest o tome da uskoro postajete ocom.Bio sam pet puta u takovoj sitvaciji i mogu vam reći da teorija stoji.Četiri obavjesti sam dobio nakon izuzetno dobrog sexa,a petu za stolom jednog restorana.U svih 5 slučajeva se rasplakah,što od sreće a što iz očaja.Jedna trudoća je bila planirana,ali je opet i kao takva prouzročila stres.O drugima da i ne govorim.Ni drugoj strani nije bilo lakše iako žene i daleko čvršće stoje na svojim nogama, od nas običnih kućnih nepromišljenih jebača.

Vrt stoji neobrađen,flanci nam propadoše,gujde su smršavile,a tebe nema.Pčele poševiše sve cvjetove naših stabala šljiva..Bit će šljiva za tri kotla rakije.A tebe nema.Čaše za gembaće stoje netaknute.Nemam ga sa kim popit.A tebe nema.Kuća zapuštena,mravci po njoj kolo vode,a tebe nema.Zar u daljini nečuješ moj vapaj.Gladan sam.Toplo pojeo nisam već pola godine.A tebe nema.6. gaća od dvanaest već potroših, što mi ih kupi za rođendan da ih imam svaki mjesec promjeniti..A tebe nema.A naš cuco cvili tužnu pjesmu o našoj ljubavi,vrati se vrati.Sjeti se samo onih zadnjih pijanstava kad si plakala od sreće što me nađe živog u potoku punom vode.Pa zašto onda napusti tu idilu?Vratiiiiiii se trebam te......

baš nikave "Draži".Tamo neka budala pukne, stisne gumb petnajstak puta i svi smo ošli u tri pičke materine.Dosadno i nemaštovito.Ali oni ratovi sa vitezovima ,kraljevima su bili sasvim nešto drugo.Skupe se dvije vojske.Svaka na svom proplanku.Narod čuči iza svoje vojske ,spreman da u trenutku kad njihovi krenu gubit ,da petama vjetra.I struse se vojske jedna na drugu.Kraljevi i vitezovi na čelu.Krvi do koljena.Popuši tu i pokoji vladar na čelu vojske.Pošteno.Većina naroda je imala mogućnost da sama odluči kad je vrijeme za bježaniju.Ko je krivo procjenio ,popušio je.To je časno ratovanje.A danas razni Buševi ,Putini,a i ostala žgadija čuče u bunkerima dok kreteni ginu za njihove ideale i džepove.Ni rat nije što je nekad bio.

i ujutro ga nađem otključanog.Noćas popizdim i ostavim ga namjerno otključanog ,a u jutro ga nađem zaključanog.Pa ga jebi i auto.Il su mračne sile,ili me netko jebe od susjeda.

u tintaru nije u jednakosti sa kvalitetom istih.Danas mi mozak primi u jednom danu više informacija nego recimo prije 20 godina u jednom mjesecu.Međutim,one informacije koje sam prije primao značile su i moj intelerktualni napredak.Dan danas ih imam u glavi i zovu se znanje.Ima toga za naučit i danas, ali od 1000 informacija koje danas moj,ali i vaši mozgovi/Ili ostaci od mozga/prime uglavnom završe u recycle binu.Tek neznatna količina ima uporabnu vrijednost od koje bi se taj moj isti mozak mogao kvalitetnije okoristiti.Većina je to,rekla- kazala ,hrpetina informacija.Vrlo je važno redovito prazniti mentalni recycle bin jer može doći do krepivanja istog,što može rezultirati dalekosežnim negativnim posljedicama.Zato oprez.Nije bitno puniti mozak količinom ,nego kvalitetom.A informacije tipa ko ,što ,koga ,čega,komu čemu i zašto,te glupa objašnjenja istih,treba hitno brisati.Za svoje dobro.

krenuh za Split.Vozio sam se starom cestom.Nafrljih dobru Rave glazbu, jer me ona jedina držala na okupu cijelo vrijeme.Na okupu znači da nije postojala mogućnost da zaspem putem.Mogao sam uz njega proći i 1000 km u komadu ,a da se ne umorim.Zapalih pljugu i dodah gas.Uživanje.Nakon pet sati sam sjedio na splitskoj rivi, okupanoj suncem i cuclao kapućino.Trajekt za Lastovo mi je kretao oko tri sata.U tri uvezoh auto u prostrani trajekt.Idućih sam pet sati cuclao hladnu pivu u brodskom baru.Na Lastovu me dočeka frendica i tu provedoh ljepih i kulinarski dobro osmišljenih dva i pol dana.U petak pred večer se nad lastovskim područjem strusi takvo nevreme da nestade struje i vode.Drmalo je svom žestinom.Sjedili smo uz svijeće i pričali."U jutro sam kretao ,a bilo je pitanje hoće li trajekti uopće voziti.Dogovorih se sa frendicom da ih ne budim nego da se spremim i krenem na trajekt.Trajekt je kretao u 4 u jutro.Navih mob da mi zvoni u tri sata.Nevreme se poče polako stišavati.U tri zazvoni budilica na mobu i ja se ustah u potpunom mraku,Svijetla nije bilo.Nekako potrpah stvari i iz sobe krenuh van.Mrkli mrak.I sjetih se spasonosnog svjetla sa moba.Postiskah neke tipke i pojavi se zeleno svijetlo moje Nokije.Vidjelo se točno toliko da sam mogao pronaći put van.I onda najednom u potpunoj tišini čuh"A koji me kurac trebaš u pol ćetri u jutro"grunulo je kao iz topa iz telefonske slušalice.Ispade mi mob iz ruke od straha.Jedva ga pronađoh u onoj panici.Rekoh samo frendu"Ništa te netrebam,krepivaj dalje.""Jel neka frka" ,bio je uporan ."Sad više nije, a da ti ispričam što se dogodilo, jebat ćeš mi jednog od roditelja."Popeh se na trajekt ,i do Splita ispijah kapućina.U Splitu napustih trajekt i zapalih prema Zagrebu.