...

Jutro je donjelo nove face i nove ljude u ovaj konak.Pogled po sali poka zao mi je došlja ke koje se rjetko viđa u ovim krajevima, to su bila dva Dornotha jedna žena i jedan muškarac. Izgled im je bio jako čudan za mene pošto sam ih prvi put vidio u živo, a čuo sam o njima mnoge priče koje baš i nisu ljepe. To je narod plave kože sa crnim točkama sa stranepo bokovima do glave a na glavi su imali par rogova svinutih po lubanji.Nosili su na sebi kožnu odjeću koja nije bila obrađena i bila je debela najvjerojatnije od njihovih Orotha (svinjolika životinja samo mnogo veća cca. ko konj), oni su ih uzgajali za jelo i za teglenje terta, ponekad i za jahanje, mada nisu bili pogodni za jahanje.Dok sam doručkovao slušao sam njihov razgovor i razgovore ljudi oko mene. Neki su dogovarali prevoz za južne gradove, neki poslovne ponude i sklapnje dogovora, a neki su tražili mjesta za provod. Odjednom su dorothi počeli žustru raspravu koja se vodila dali da nastave put na jug ili da ostanu tu i odmore se, žena je ipak prevagnula sa argumentima i uvjerila muškarca da se odmore u prenoćištu.

San je donio nemir i strah u mene, počela su se vraćati neka sjećanja kojih nema kad sam budan. San mi je prikazao neke slike koje su u meni potaknula pitanja. Probudio sam se i vani je bio još mrak svi su spavali, sjeo sam na krevet i raznišljao o snu kojeg sam netom sanjao. Bio je to san o nekavoj kući koja je oronula. Vidio sam u snu da kuća ima dvije kule sa svake strane a ulaz je bio u obliku velikh drvenih vrata. Izgledala je kao mali dvorac i iz nje su dopirali užasni krikovi koji su ledili krv u žilama. Zapamtio sam sliku te kuće i legao natrag u krevet.

Hodajuči gradom u sumorno jutro tražeći konak nakon dugog puta ugledao sam oronulu kamenu zgradu na čijem je pročelju visila umanjena sjekira a ispod nje je pisalo "kod krvnika", koja ironija da se smjestim baš kod krvnika. Ušao sam u prenoćište i otišao do šanka za kojim je stajao snažan muškarac sa brkovima pun mišića, zaključio sam na prvi pogled da je čovjek bio stvarno krvnik. Malo mi je bilo neugodno ali treba se odmoriti. Pitao sam dali ima slobodan krevet, pogledao me i odgovorio svojim neobićno visokim glasom da ima krevet. Platio sam unaprjed za dva dana i naručio jelo. Sjeo sam u kut pored kamene peći da se ugrijem. Nakon jela bacio sam pogled po prenoćištu da vidim ko još tu obitava i primjetio da ljudi slabo komuniciraju, kao da ih tište mnogi problemi. Bio sam previše umoran da slušam pa sam otišao u krevet.

Godine, godine su prošle od mojeg zadnjeg odlazka u civilizaciju. Pomalo me i strah komunikacije s ljudima. Hodam gradom u tmurno jutro gledam lica ljudi uz koje prolazim gledaju me čudnim pogledima, imam dojam da gledaju moje ožiljke na licu, ali sve me to ne zanima. Imam misiju za koju sam se pripremio, nadam se da ću je izvršiti. Moje ime je Larvik i ja ću vam ispričati moju misiju koja nas čeka.