Koliko malo treba....

... da bi čovjek napunio baterije, bio sretan i došao u okoliš totalne negativnosti stršeći poput dreka iz griza. I što je najbolje, da mu je potpuno svejedno što strši...
Hvala ti Ante na "kaladontu", hvala ti na krasnim pričama i hvala ti na toplom, ljudskom dočeku, kojim prihvaćaš sve one dobronamjerne koji dolaze u tvoj mir, kako bi dio tog mira primili i ponjeli sa sobom u svakodnevni džumbus.
Ovo je napisano kao zahvala predivnom Čovjeku (s velikim Č), ljudini, Anti Vukušiću, domaru Doma pod Zavižanom, dobrom duhu Velebita.

Uredi zapis

29.10.2008. u 22:32   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

Kraj jedne priče...

Otišao je on, književnik, znanstvenik i u dijelu svojih misli uzor mnogima.
Čovjek koji je znanost popularizirao, koji je znanost oblikovao i usmjeravao, čovjek kojeg nikad nisam upoznao, ali kojeg sam kroz djela jako dobro znao.
Uz njega sam odrastao, uz njega će i mnogi drugi odrasti jer je jednostavno univerzalan lik..poput junaka svojih knjiga.
Miran ti put ka zvjezdama Arthure C.
 

Uredi zapis

20.03.2008. u 19:42   |   Komentari: 3   |   Dodaj komentar

I došao petak...

Kako volim taj dan, pišem na kompu, a znam da sutra mogu spavat, pod prozorom se ljudi tuku za parking mjesta..gdje je nestalo vrijeme kad se išlo van samo prošetati....

Uredi zapis

02.03.2007. u 21:21   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

Koji dan....

Danas sam shvatio što je spas za ovu zemlju..oduzeti sto tisuća vozačkih dozvola, otvoriti kamenolome kako bi momci i cure s viškom energije potrošili to tuckajući kamenje i sve bi bilo ok.
To što rade likovi u prometu...od V.Gorice do Zagreba četiri nagla kočenja zbog neoblika koji si zamišljaju da super voze, uz to razgovaraju na mobitele i kopaju nos, e pa stvarno.
Jao, jao...

Uredi zapis

01.03.2007. u 20:43   |   Komentari: 3   |   Dodaj komentar