Tko zna,zna

I dok lagano izabirem kojim cu putem krenuti..dok mi se putevi djele na krizanjima i unose samo vecu dozu neodlucnosti u trenutke zivota ..ona u sobi bori se snagama, bori se u boli.. jer ona je vec izabrala...
Ona je nasla svoj put, svoj dio.. iz kojega sada svim snagama donosi novi, najnoviji plod...
Plod zelje, plod maste, mozda je i samo plod cina, ali ipak, plod je odlucnosti i prave odluke...

Kad bi bila tako pametna... a kad bi samo zeljela biti...
Mozda je i ovako dobro, mozda ni nezna kako je dobro.
Ipak , u kojoj je to situaciji bolje...
U onoj u kojoj se nalazis treba biti uvijek najbolje.. jer saam ju bira tko zeli i kako zeli...

Ona ima sada sve. Ima njega i njegov dar.
a ona samo to zeli jednoga dana imati... Mozda skoro.. mozda ne..
Mozda samo nezna kako se nositi u sitacijama takvim, biti joj poodrska ili prvo cvrsto u sebi naci oslonac..?

Al zelja je vazna. Volja je jaca.
Vazan je cilj... a ne i put...
..a mozda i obrnuto...

I danas je prosao..prosao pored mojih vratiju ...
Svakoga dana, svakoga jutra nesto mi glavu vuće nastranu..osjecajima koji me vuku kroz ta vrata, vuku da ugrabim njegovu sjenu a sjene ni nema... samo osjecaj prolaznosti, osjecaj nedostiznosti...

Mirisi putaju, pogledi nam lutaju, ostane samo vrijeme da trenutci ce se opet vratiti, da ce opet osjetiti njegov prolaz kroz taj hodnik...
Osjecaj da se vjetar ne moze uhvatiti, cak ni gledati...samo uzivati u njegovom prolazu...

Prolazu koji mi miluje lice, njeguje mi usne, obgrli mi tijelo i dize me u zrak...pa me spusti na tlo, skida me lagano i ulazi u mene...
Vjetar, svjez i blag, cvrst i jak... takvog ga zelim , takvog da vodi ljubav samnom...

Vjetar kojemu ne vidim lice, ne poznam karakter, neznam za ime... Takvog ga zelim, da nista ne prica ni ne govori, samo da me drzi i vodi ljubav samnom...

I kada se smiri..da ode.. i da mene ostavi samu, samu u novim cekanjima u zatvorenome...
Cekajuci taj vjetaj u prostoru...

Nočas je prvi dan mjeseca rujna,, možda je s ovom noći počeo i moj prvi blog..
Možda će ova noć nešto značiti nekome tko se u njoj osječa kao i ja..nekome tko treba nekoga ,, nekome tko nezna što treba, nekome kome je hladno, hladno i bez ove hladnoće rujanske noći...

A rujno je rujno u meni...

Ima on...On koga ne razumijem i ima tisuće njih koji ne razumiju mene...
Tko se gore osjeća da mi je znati sada?

Oni ili ja?