Kome se ovo čita..

Zatražno je da obznanim svekolikom iskričavom pučanstvu da sam ja nečije vlasništvo, tj. da jedna vrlo posebna osoba polaže ekskluzivno pravo na, nadam se ugodno druženje, samnom. Od sad pa nadalje, nosim njen biljeg, a upis ponosne vlasnice je izvršen kod nadležnih državnih tijela.
Isprike na smetnji
sa štovanjem,
 
Ja
 
 

I feel you creepin’,
I can see you from my shadow.
Wanna jump up in my Lamborghini Gallardo.
Maybe go to my place and just kick it, like Taebo.
And possibly bend you over.
Look back and watch me
smack that, all on the floor,
smack that, give me some more,
smack that, ’till you get sore
smack that, oooh.

...svinja u magli...
...riba na suhom...
...kap vode u pustinji...
...guma u moru...
...krijesnica na suncu...
...ćevap bez luka...
...dlaka u juhi...
...svinja u Teheranu...

Ne znam zašto krećem s ovim.. Možda da sebe razonodim i slučajne zalutale :o). Danas sam se kladila sama sa sobom da ću biti na poslu 8 sati i neću napraviti apsolutno ništa. Baš ništa osim buljiti u ekran i paziti da se ne upali screensaver. Još samo 10 min i dobivam okladu. Easy money:o).
Koj feeling, znati da ti je upravo potrošeno 8 sati života, a da ničime nisi doprinjela da si uljepšaš to vrijeme ili da napraviš barem nešto korisno npr. posadiš sekvoju, nahraniš gladne, migriraš labudove.. A možda me već sutra ne bude. Sad mi je palo na pamet koliko sam takvog vremena potrošila u životu. Čekajući doktore, profesore, tramvaje, vlakove..
Tu sam bila i trošila kisik badava :o)