Crowarrior73

Možda je nekome još prerano govoriti o Božiću ali neki poput mene s nestrpljenjem odbrojavaju dane. Još 12 dana do godišnjeg i povratka u domovinu. Jedva čekam da dođem doma i da izgnjavim klince. Danas mi je princeza izdiktirala narudžbu preko telefona: puzzle sa konjima (to će joj biti valjda 20. puzzle sa konjima ali obožava jedno i drugo i svaki put kad se od nekud vraćam donosim obavezno puzzle sa konjima) i nekakvu kućicu. Pokušala mi je moja, još uvijek zakonita, supruga objasniti kakvu to kućicu hoće moja princeza... nadam se da ću pogoditi. Ne znam samo gdje će ju staviti, u sobu im ionako nemreš ući od igračaka. Sinčina je još premali da bi znao sročiti šta on želi ali kod njega nema greške: autiće. Ljubav prema autima od malih nogu, prva riječ koju je izgovorio je upravo bila "auto". Tatina krv :) Mene naravno nije bilo kraj njega da to čujem, mogu samo pokušavati zamisliti kako je to zvučalo njegovim tankim, nježnim glasićem...
Na stranu sad prokletstvo nemirnog duha koji stalno negdje tumara po svijetu i bude svagdje a na kraju ispadne da nije nikad nigdje... Htio sam u stvari reći koliko su muškarci jednostavnija bića od žena po pitanju: šta kupiti za poklon? Čak se i ovako mali ljudi poput mojih dvoje klinaca savršeno uklapaju u tu sliku. Njemu mogu u 2 minute izabrati poklon: auto, kamion, bager, traktor, tenk... nije bitno, bitno je da ima kotače i da ih on može okretati. Sjest će kraj vozila i satima promatrati, studiozno poput nekakvog inžinjera koji gleda u posljednje čudo tehnike, kotačiće kako se okreću... Kod princeze je situacija daleko složenija. Nije isto kupiti lutku sa priborom za uljepšavanje ili mobitelom i torbicom ili skijama ili rolama ili konjem ili biciklom ili jahtom... a ne ne, prvo se moram dobro informirati šta je trenutno u modi, šta frendice imaju, šta se fura...

...surf. Poznato je da je čovjek u stanju napraviti svakakvo sranje kad popije pa sjedne recimo za volan (iliti upravljač, mada mi je volan draža riječ jer me asocira ne haljinu jedne španjolske plesačice flamenga koju bih sad rado raskopčao...) Evo sad jednog primjera kako i sjedanje za komp u alkoholiziranom stanju može imati posljedice.
            Sinoć sam u jednom belgijskom hotelu nakon večere popio par krigli Stelle. Mogu odmah napomenuti da Stella u Belgiji i ona koja se kod nas prodaje nemaju puno dodirnih točaka. E onda kad sam pao pod utjecaj Stelle sine mi briljantna ideja kako bi bilo super skoknuti na iskricu i vidjeti šta se tu novoga dešava. Otrčim do sobe (odgegam se bi bio prikladniji izraz), kresnem laptop i „voila!“ (valjda se tako piše?) – imaju wireless mrežu. Otvori mi se stranica sa cjenikom, vidim standardne cijene kao i po ostalim europskim hotelima (2h – 10EUR, 24h – 20EUR, 7 days – 60EUR, 30 days – 120EUR), utipkam ime, prezime, broj kreditne, odaberem 2 sata (toliko sam svjestan situacije da znam da će mi i to biti previše i da ću zaspati zagrljen za komp u roku odmah), next, next, da slažem se sa terms of use, finish i eto me iskrice, here I come...
Ujutro se probudim, na telki trkeljaju nešto o Bushu i Iraku, sklopim mog vjernog pratioca Della, spakujem stvari i na recepciji uzmem za 5 eura karticu da prije odlaska provjerim mailove na kompu u hodniku. Protrčim kroz inbox i među ostalim porukama otvorim i mail od  Orange telecoma sa računom za sinoćnje surfanje... WTF!?!? 120 eura!? Psmtr !#$! Trezvenom analizom zaključim da se pijani prst provozao kotačićem na mišu i odskrolao sa „2h“ na „30 days“ na online formularu. Ode 110 eura u vjetar, a mogao sam se lijepo večeras razbiti od kave u nekom od Rotterdamskih coffe shopova... još bi ostalo i za pljuge...
Ma jebeš 110 eura, bitno da nitko nije ozlijeđen :)

Ili u prijevodu: jebem ti ponedjeljak. Al' kažu da sve nove stvari valja započeti ponedjeljkom. Rodio se u nedjelju, fax upisao u srijedu, diplomirao u četvrtak, oženio se u subotu, potpisao ugovor za firmu za koju i sad radim u petak, saznao da me žena vara isto u petak (za sretan mi rođendan :-))... svi neki, na prvi pogled bitni dani u mom životu su neki bezvezni. Jedino mi se prvo dijete rodilo u ponedjeljak, moja princeza, moja slika i prilika... I onda nek mi neko kaže da naši stari nisu u pravu kad kažu da ak hoćeš napravit nešto kako valja, započni u ponedjeljak. Dobro, sin mi se rodio u četvrtak, al po mojoj kalkulaciji pravio sam ga u ponedjeljak. Istina da ima oči na poštara al nećemo sad cjepidlačit na ovako poseban dan u tjednu.
            Neki kažu da je i Bog počeo stvarati svijet u ponedjeljak. Je, al u kurcu. Da je, nebi svjet bio ovako sjebano mjesto. Ideja mu je pala na pamet u nedjelju, to se isto računa. A najgore što ti može pasti na pamet su ideje nakon subotnje pijanke...
            Eto štovani čitatelju ili slučajni namjerniče, ja ovo moje piskaranje ovdje započinjem baš u ponedjeljak...