MRVICE - Iskrica Weblog

Prolog:
LEGENDA KAZE da su jednom davno, u jednoj dalekoj zemlji zivjeli zec, lisica i majmun. Kako su bili jedini stanovnici te zemlje, zavjetovali su se jedni drugima da ce zivjeti u slozi i ljubavi, i time nekako doskociti silnoj usamljenosti koju su osjecali.
Visoko na mjesecu , iznad njihovih glava, zivjeli su bogovi i promatrali ih s nevjericom. Nemoguce - mislili su bogovi - pa citav je svijet ispunjen mrznjom i zaviscu, kako onda ove zivotinje zive u slozi? Stoga bogovi odlucise da jedan od njih sidje i ispita snagu zivotinjske vjernosti. Legenda kaze da se na Zemlju spustio bog po imenu Taiskahuten, prerusen u starog, nemocnog covjeka.
- Pomozite mi, molim vas -- rekao je starac zivotinjama -- ceka me dugo putovanje, gomila nesvrsenih poslova, a slamam se od gladi i zedji.
Vidjevsi u ovome priliku da dokazu svoju plemenitost, majmun i lisica se rastrce sumom i za tren oka donesu pred starca gomile hrane.
Zec takodjer pojuri prema sumi, ali kako je bio malen i slabasan, nije uspio donijeti nista sto bi moglo pomoci nemocnome starcu.
Posramljen se vratio pred Taishakutena rekavsi mu:
- Zao mi je ,ali nisam pronasao bas nista. Pokusat cu jos jedanput, a ti budi dobar pa u medjuvremenu pripali malenu vatru.

Ponosno se sepureci pokraj starca, majmun i lisica su s podsmijehom promatrali malenog zeku kako nanovo trci prema sumi.
Nakon nekog vremena zec se vratio ponovo ne donijevsi nista. Zastao je na trenutak, tuzno pogledao starca i skocio usred plamena, pretvarajuci se u zalogaj koji ce spasiti nemocnog covjeka.
Legenda kaze da je Taihakuten, dirnut ovom nesebicnom zrtvom, odlucio zeca povesti sa sobom na Mjesec.
Od tada je proslo mnogo vremena, ali i dan danas, u nocima punog mjeseca, podigni glavu i
zagledaj se u zuti krug na nebu. promotri pazljivo i vidjet ces zekinu siluetu.On zivi tamo gore, jer dobri ga je starac poveo sa sobom.
Ili tako barem kaze legenda.
Uvodni dio romana Hrvoja Salkovica " Zec na mjesecu" .