Noć prva

Eto mene, lupam po tipkovnici, jer ak se lupim po glavi, onda zaboli. Koji kitac mi ovo treba? Nemam pojma. Hrpa stvari koje sam napravio u životu su bile bez nekog očitog smisla. Na kraju su me dovele do toga gdje sam. Gdje sam? A di bi bio. U kurtzu. Skoro. Prije bih kad got krenu kola nizbrdo, il mi ih neko ukrade, pisao neki fuckin dnevnik. Nakon nekog vremena bi opet krenulo u pravom smjeru. Možda upali i s ovim. Nešto se ne osjećam previše kreativno, tak da mi nemojte zamjerit. Pohvale i kritike ne trebam. Al ak imate nekaj para viška, slobodno udijelite. Upravo sam se vratio sa partije Monopolya kod frendova (jebate, imam istu zanimaciju ko penzići) u kojoj sam, prema očekivanju, prvi ispao. Bar sam ih mogao zajebavat dok igraju do kraja. I glumio bankara. Ko da mi toga nije dosta na poslu. Mhm, dosta za prvo javljanje. Budite zločesti dobro se provedite.

Uredi zapis

05.11.2006. u 1:38   |   Komentari: 1   |   Dodaj komentar