Boginja

Vjeruješ li u ljubav, vjeruješ li da koračaš kroz ovo Postojanje noseći baklju ljubavi.

Ako vjeruješ i ako to doista činiš, čega se bojiš.

Pa ti si čovječe nepovredljiv i nesalomljiv - ako si u ljubavi, a osim toga i nema nikoga tko te želi slomiti.

Strah je kao prazan balon, daješ mu snagu svakog dana hraneći ga a onda toliko izraste da ga se doista počneš bojati.

Ali kad bi u tebi bilo ljubavi - ti bi vjerujući u nju i vjerujući u sebe, smogao snage pogledati tom strahu u oči. I znaš li što bi se dogodilo? Shvatio bi da se doista nisi imao čega bojati, nebi u tebi bilo ničega većega od same ljubavi i ničega snažnijega od tebe samog.

Nisam ja lud! Ja sam savrseno normalan. Ne bi bilo lijepo da budem lud, a da to ne znam.

Svaka osoba je poput hologramske točke, koja u sebi nosi cijeli jedan svemir, bez obzira koliko ono živi zatvoreno u svom banalnom svjetu.

Uvijek nosi u sebi mnogostrukost, svoje virtualne osobnosti, bezbroj imaginarnih likova, svoje višestruko postojanje u stvarnosti i u mašti, u snu i u budnom stanju.

Svi smo mi bića i šašava i djetinjasta i neurotična, ali istodobno i racionalna.

Jer sve to zajedno predstavlja ljudski materijal.